< Psalmi 52 >
1 Zakaj se bahaš z vragolijo, oh mogočen človek? Božja dobrota vztraja nenehno.
Gasa fi dunu! Abuliba: le di da dia wadela: i houba: le hidasala: ? Gode Ea asigidafa hou da eso huluane dialalalumu.
2 Tvoj jezik snuje vragolije, kakor ostra britev, ki dela varljivo.
Di da eno dunu wadela: lesimusa: ilegesa. Dia gona: su da gobimedai mei agoai gala. Di da mae fisili, eso huluane ogogosu sia: hahamonesilala.
3 Bolj ljubiš zlo kakor dobro in laganje bolj kakor govoriti pravičnost. (Sela)
Di da wadela: i hou hanane, hou noga: i amo higasa. Di da ogogosu hanane, dafawane sia: amo higasa.
4 Ljubiš vse lakomne besede, oh ti varljiv jezik.
Di da ogogosu dunu! Di da dia sia: ga eno dunu se nabima: ne hanasa.
5 Bog te bo prav tako uničil za vedno, odvedel te bo stran in izpulil iz tvojega prebivališča in izkoreninil iz dežele živih. (Sela)
Amaiba: le Gode da di eso huluane amane dialoma: ne wadela: lesimu. E da di gaguli, dia diasu amoga di mae esaloma: ne di fadegale fasimu. E da di medole legemu.
6 Tudi pravični bodo videli in se bali ter se mu posmehovali:
Moloidafa dunu da amo hou ba: beba: le, beda: mu. Amasea, ilia da dima oufesega: ne, amane sia: mu,
7 »Glej! To je človek, ki ni storil Boga [za] svojo moč, temveč je zaupal v obilje svojega bogastva in se okrepil v svoji zlobnosti.«
“Ba: ma! Amo dunu da Godema gaga: su lama: ne hame asi. Be e da ea bagade gagui hou amola ea wadela: i hou amoga e gaga: ma: beyale dawa: i.
8 Toda jaz sem podoben zeleni oljki v Božji hiši. V Božje usmiljenje zaupam na veke vekov.
Be na da olife ifa Gode Ea diasu ganodini heda: lebe, agoane ba: sa. Na da Ea maedafa fisili asigidafa hou amo dafawaneyale dawa: lala.
9 Hvalil te bom na veke, ker si ti to storil in čakal bom na tvoje ime, kajti to je dobro pred tvojimi svetimi.
Gode! Na da eso huluane Dia nama hamobe amoba: le Dima nodone sia: nana. Amola Dia fi dunu ilia si da: iya, Dia noga: idafa hou amo olelelalumu.