Job 30
1 Toda sedaj me imajo tisti, ki so mlajši od mene, v posmeh, katerih očete bi preziral, da jih postavim s psi svojega tropa.
Ita, dagiti ub-ubing ngem siak ket awan ti ar-aramidenda no di ti manglais kaniak- dagitoy nga agtutubo a dagiti ammada ket pinagkedkedak koma nga agtrabaho a kadua dagiti asok iti arbanko.
2 Da, kako naj mi moč njihovih rok koristi, zrelost je odšla od njih?
Pudno, ti kinapigsa dagiti ima ti amada, kasano koma a natulongandak - dagiti lallaki a ti kinapigsa ti kinalakayda ket napukawen?
3 Zaradi potrebe in lakote so bili osamljeni. Bežijo v divjino, v prejšnjem času zapuščeno in opustošeno.
Narapisda gapu iti kinapanglaw ken bisin; nagkibkibda iti namaga a daga idiay kasipngetan ti let-ang ken iti disso nga awan matagtagitaona.
4 Ki sekajo egiptovsko špinačo pri grmih in brinove korenine so njihova hrana.
Nagpag-utda kadagiti naraboy a mulmula; dagiti ramut ti buyboy ti nagbalin a taraonda.
5 Pregnani so bili izmed ljudi (za njimi so vpili kakor za tatom),
Napapanawda manipud kadagiti tattao a nangpukkaw kadakuada, a kasla iti panangpukkaw iti maysa a tao iti agtatakaw.
6 da prebivajo v pečinah dolin, v zemeljskih votlinah in v skalah.
Isu a nagnaedda kadagiti tanap nga asideg iti karayan, kadagiti rukib ken kadagiti dadakkel a bato.
7 Med grmovjem so rigali, pod koprivami so bili zbrani skupaj.
Aggaraigida a kasla kadagiti asno iti nagbabaetan dagiti naraboy a mulmula; naguummongda iti sirok dagiti narabuy a mulmula.
8 Bili so otroci bedakov, da, otroci nizkotnih mož, bili so zlobnejši kakor zemlja.
Kaputotan ida dagiti maag, wen, dagiti awan serserbina a tattao; napapanawda iti daga babaen kadagiti saplit.
9 Sedaj sem njihova pesem, da, jaz sem njihova tarča posmeha.
Ngem ita, pinagbalindak dagiti annakda a lallaki a pakasaritaan para iti kanta ti panglais; pudno, maysaak itan a paga-angawan kadakuada.
10 Prezirajo me, bežijo daleč od mene in ne prizanašajo mi pljunka v moj obraz.
Karuroddak ken ad-adaywandak; kanayonda a tuptupraan ti rupak.
11 Ker je odvezal mojo vrvico in me prizadel, so tudi oni popustili uzdo pred menoj.
Ta pinugsat ti Dios ti tali ti panak ket pinarigatnak, ken isu a napukaw amin ti panagteppel dagitoy a tattao iti sangoanak.
12 Na moji desni roki vstaja mladina. Moja stopala odrivajo in zoper mene so dvignili poti svojega uničenja.
Iti makannawan nga imak ken tumakder dagiti naranggas a tattao; pappapanawendak ken igabsuonda kaniak dagiti wagas ti panangdadaelda.
13 Škodujejo moji stezi, postavili so mojo katastrofo, nobenega pomočnika nimajo.
Daddadaelenda ti dalanko; iyas-asidegda ti didigra kaniak, lallaki nga awan ti uray maysa a manganawa kadakuada.
14 Prišli so nadme kakor [skozi] široko vrzel vodá. V opustošenju so se zgrnili nadme.
Umaydak darupen a kasla maysa nga armada manipud iti nalawa nga abot iti pader ti siudad; itulidda dagiti bagbagida kaniak iti katingngaan ti pannakadadael.
15 Strahote so se zgrnile nadme. Mojo dušo zasledujejo kakor veter in moja blaginja mineva kakor oblak.
Ti buteng ti nanglapunos kaniak; naipanaw ti dayawko a kasla intayab ti angin; napukaw ti kinarang-ayko a kasla ulep.
16 Sedaj je moja duša izlita nadme, polastili so se me dnevi stiske.
Ita, maibukbukbok ti biagko manipud iti kaunggak; dagiti aldaw ti panagsagsagaba ti nangtengngel kaniak.
17 Moje kosti so prebodene v meni v nočnem obdobju in moje kite nimajo počitka.
Iti rabii, agut-ot dagiti tulangko; saan a sumardeng ti ut-ot a kasla mangkibkibkib kaniak.
18 Z veliko silo moje bolezni je moja obleka spremenjena; naokoli me veže kakor ovratnik mojega plašča.
Ginammatan ti kinapigsa ti Dios ti pagan-anayko; naiputipot daytoy kaniak a kasla iti kwelyo ti nagayad a pagan-anayko.
19 Vrgel me je v blato in postal sem podoben prahu in pepelu.
Impalladawnak iti kapitakan; nagbalinak a kasla tapok ken dapu.
20 Kličem k tebi, ti pa me ne slišiš. Vstanem, ti pa se ne oziraš name.
Immasugak kenka, O Dios, ngem dinak sungsungbatan; timmakderak, ket kimmitaka laeng kaniak.
21 Do mene si postal krut; s svojo močno roko se nastrojuješ zoper mene.
Nagbaliwkan ket nagbalinka a naulpit kaniak; babaen iti bileg ti imam, pinarigatnak.
22 Vzdiguješ me k vetru, povzročaš mi, da jaham na njem in raztapljaš moje imetje.
Impangatonak iti angin ket impallatoknak daytoy; dinadaelnak iti bagio.
23 Kajti vem, da me boš privedel k smrti in k hiši, določeni za vse živeče.
Ta ammok nga ipannakto iti patay, ti balay a nakaitudingan ti amin a sibibiag.
24 Vendar svoje roke ne bo iztegnil h grobu, čeprav v svojem uničenju kričijo.
Nupay kasta, awan kadi ti tao a mangiyunnat iti imana a dumawat iti tulong no matinnag isuna? Awan kadi ti mariribukan a tao a dumawat iti tulong?
25 Mar nisem jokal zaradi tistega, ki je bil v stiski? Mar ni moja duša žalovala za ubogim?
Saanak kadi a nagsangit para kenkuana a mariribukan? Saanak kadi a nagladingit para iti agkasapulan a tao?
26 Ko sem gledal za dobrim, potem je prišlo k meni zlo. Ko pa sem pričakoval svetlobo, je prišla tema.
Idi nagbirukak ti naimbag, ket dakes ti dimteng; idi nagurayak iti lawag, kinasipnget ketdi ti dimteng.
27 Moja notranjost vre in ne počiva. Dnevi stiske so me ovirali.
Mariribukan ti pusok ken saan nga agtalna; dimteng kaniak dagiti aldaw ti pannakaparigat.
28 Odšel sem žalujoč brez sonca. Vstal sem in klical v skupnosti.
Ngimmisiten ti kudilko ngem saan a gapu iti init; nagtakderak iti taripnong ket dimmawatak iti tulong.
29 Brat sem zmajem in družabnik sovam.
Kakabsatdak dagiti atap nga aso a kadua dagiti kullaaw.
30 Moja koža na meni je črna in moje kosti gorijo zaradi vročine.
Nangisit ti kudilko ken agregregda manipud iti bagik; kasla napuoran dagiti tulangko gapu iti pudot.
31 Tudi moja harfa je obrnjena v žalovanje in moja piščal v glas tistih, ki jokajo.
Ngarud, ti arpak ket nakatono kadagiti kanta a pangladingit, ti plautak a para iti panagkanta dagiti agdungdung-aw.
