Jeremija 36
1 Pripetilo se je v četrtem letu Jojakíma, Jošíjevega sina, Judovega kralja, da je ta beseda prišla Jeremiju od Gospoda, rekoč:
Ket napasamak nga iti maikapat a tawen iti panagari ni Jehoiakim a putot ni Josias idiay Juda, ket immay daytoy a sao kenni Jeremias manipud kenni Yahweh, a kunana,
2 »Vzemi zvitek knjige in zapiši vanjo vse besede, ki sem ti jih govoril zoper Izrael in zoper Juda in zoper vse narode, od dneva, ko sem ti spregovoril, od Jošíjevih dni, celo do tega dne.
“Mangalaka iti lulukoten a pagsuratan ket isuratmo iti daytoy amin dagiti sao nga imbagak maipapan iti Israel ken Juda, ken tunggal nasion. Aramidem daytoy iti amin nga imbagak manipud iti aldaw ni Josias agingga ita nga aldaw.
3 Morda bo Judova hiša prisluhnila vsemu zlu, ki jim ga nameravam storiti, da se bodo lahko vrnili vsak človek iz svoje zle poti, da bi lahko odpustil njihovo krivičnost in njihov greh.«
Bareng no denggen dagiti tattao ti Juda dagiti amin a didigra a pinanggepko nga idissuor kadakuada. Bareng no tallikudan ti tunggal maysa ti dakes nga aramidna, tapno mapakawanko ti kinadakes ken basolda.”
4 Potem je Jeremija poklical Nerijájevega sina Baruha in Baruh je iz Jeremijevih ust zapisal vse besede od Gospoda, ki mu jih je povedal, v zvitek knjige.
Ket inayaban ni Jeremias ni Baruc a putot ni Nerias, ket insurat ni Baruc iti maysa a lulukoten a pagsuratan bayat iti panangibagbaga ni Jeremias, amin dagiti sasao ni Yahweh a naibaga kenkuana.
5 Jeremija je zapovedal Baruhu, rekoč: »Jaz sem zaprt; ne morem iti v Gospodovo hišo.
Kalpasanna, binilin ni Jeremias ni Baruk. Kunana, “Addaak iti pagbaludan ket saanak a makapan idiay balay ni Yahweh.
6 Zato pojdi ti in beri iz zvitka, ki si ga zapisal iz mojih ust, besede od Gospoda v ušesa ljudstva, v Gospodovi hiši, na dan posta, in bral jih boš tudi v ušesa vsega Juda, ki pride iz njihovih mest.
Isu a masapul a mapanka ket ibasam manipud iti lulukoten a pagbasaan ti insuratmo bayat iti panangibagbagak. Iti aldaw ti panagayunar, masapul nga ibasam dagiti sao ni Yahweh tapno mangngeg dagiti tattao iti balayna, ken kasta met a mangngeg dagiti amin a taga-Juda nga immay manipud kadagiti siudadda. Iwaragawagmo dagitoy a sasao kadakuada.
7 Morda bodo predstavili svojo ponižno prošnjo pred Gospodom in se bodo vrnili vsak iz svoje zle poti, kajti velika je jeza in razjarjenost, ki jo je Gospod proglasil zoper to ljudstvo.«
Bareng no dumanun iti sangoanan ni Yahweh ti panagpakpakaasida. Bareng no tallikudan ti tunggal maysa dagiti dakes nga aramidna, agsipud ta nakaro unay ti unget ken pungtot nga imbaga ni Yahweh a maibusor kadagitoy a tattao.”
8 Nerijájev sin Baruh je storil glede na vse, kar mu je prerok Jeremija zapovedal, ko je iz knjige bral besede od Gospoda v Gospodovi hiši.
Inaramid ngarud ni Baruk a putot ni Nerias amin dagiti imbilin ni Jeremias a profeta nga aramidenna. Imbasana iti napigsa dagiti sasao ni Yahweh iti balay ni Yahweh.
9 Pripetilo se je v petem letu Jojakíma, Jošíjevega sina, Judovega kralja, v devetem mesecu, da so razglasili post pred Gospodom vsemu ljudstvu v Jeruzalemu in vsemu ljudstvu, ki je iz Judovih mest prišlo v Jeruzalem.
Ket napasamak iti maikasiam a bulan iti maikalima a tawen a panagari ni Jehoiakim a putot ni Josias iti Juda, nga amin dagiti tattao iti Jerusalem ken dagiti tattao nga immay iti Jerusalem a naggapu kadagiti siudad ti Juda ket nagayunar kas panangdayawda kenni Yahweh.
10 Potem je Baruh v knjigi bral Jeremijeve besede v Gospodovi hiši, v sobi Gemarjája, Šafánovega sina, pisarja, na višjem dvoru, ob vhodu novih velikih vrat Gospodove hiše, v ušesa vsega ljudstva.
Imbasa ni Baruk iti napigsa dagiti imbaga ni Jeremias iti balay ni Yahweh, manipud iti siled ni Gemarias a putot ni Safan nga eskriba, iti akinngato a paraangan, iti ruangan ti pagserkan iti balay ni Yahweh. Inaramidna daytoy tapno mangngeg dagiti amin a tattao.
11 Ko je Mihajá, sin Gemarjája, sin Šafána, iz knjige slišal vse Gospodove besede,
Ita, nangngeg ni Micaias a putot ni Gemarias a putot ni Safan amin dagiti sao ni Yahweh a nakasurat iti lulukoten a pagbasaan.
12 je potem odšel dol v kraljevo hišo, v pisarjevo sobo. Glej, vsi princi so sedeli tam, celó pisar Elišamá in Šemajájev sin Delajája in Ahbórjev sin Elnatána, Šafánov sin Gemarjá in Hananjájev sin Sedekíja in vsi princi.
Bimmaba isuna a napan iti balay ti ari, iti siled ti sekretario. Adtoy, adda a nakatugaw sadiay amin dagiti ofisiales: ni Elisama a sekretario, ni Delaias a putot ni Semaias, ni Elnatan a putot ni Akbor, ni Gemarias a putot ni Safan, ken ni Zedekias a putot ni Hananias, ken dagiti amin nga ofisiales.
13 Potem jim je Mihajá naznanil vse besede, ki jih je slišal, ko je Baruh bral knjigo v ušesa ljudstva.
Ket impadamag ni Micaias kadakuada dagiti amin a sasao a nangngeganna nga imbasa ni Baruk iti napigsa tapno mangngeg dagiti tattao.
14 Zatorej so vsi princi k Baruhu poslali Jehudíja, sina Netanjája, sina Šelemjája, sina Kušíja, rekoč: »V svojo roko vzemi zvitek, ki si ga prebral v ušesa ljudstva in pridi.« Tako je Nerijájev sin Baruh vzel zvitek v svojo roko in prišel k njim.
Imbaon ngarud dagiti ofisiales ni Jehudi a putot ni Netanias a putot ni Selemias a putot ni Cusi kenni Baruk. Kinuna ni Jehudi kenni Baruk, “Alaem ti lulukoten a pagbasaan, nga ibasbasam kadagiti tattao tapno mangngegda ket umayka.” Innala ngarud ni Baruk a putot ni Nerias ti lulukoten a pagbasaan ket napan iti ayan dagiti ofisiales.
15 Rekli so mu: »Usedi se sedaj in preberi to v naša ušesa.« Tako je Baruh to prebral v njihova ušesa.
Ket kinunada kenkuana, “Agtugawka ket ibasam daytoy kadakami.” Imbasa ngarud ni Baruk ti lulukoten a pagbasaan.
16 Pripetilo se je torej, ko so slišali vse besede, da so bili prestrašeni, tako eni kakor drugi in rekli Baruhu: »Zagotovo bomo o vseh teh besedah povedali kralju.«
Napasamak nga idi nangngegda amin dagitoy a sasao, agpapadada a nagbuteng ket kinunada kenni Baruk, “Nasken nga ipadamagtayo iti ari amin dagitoy a sasao.”
17 Baruha pa so vprašali, rekoč: »Sedaj nam povej: ›Kako si zapisal vse te besede pri njegovih ustih?‹«
Ket sinaludsodda kenni Baruk, “Ibagam kadakami, kasanom nga insurat amin dagitoy a sasao nga imbaga ni Jeremias?”
18 Potem jim je Baruh odgovoril: »On mi je vse te besede proglasil s svojimi usti, jaz pa sem jih s črnilom zapisal v knjigo.«
Kinuna ni Baruk kadakuada, “Indiktarna amin kaniak dagitoy a sasao, ket insuratko dagitoy iti tinta iti daytoy a lulukoten a pagsuratan.”
19 Potem so princi rekli Baruhu: »Pojdi, skrij se, ti in Jeremija. Naj noben človek ne ve, kje sta.«
Ket kinuna dagiti ofiales kenni Baruk, “Inka aglemmeng, ken kasta met ni Jeremias. Saanyo nga itulok a maammoanda no sadino iti ayanyo.”
20 Vstopili so h kralju na dvor, toda zvitek so položili v sobo pisarja Elišamá in vse besede povedali kralju v ušesa.
Ket napanda iti ayan ti paraangan ti palasio ti ari ket impadamagda dagitoy a sasao kenkuana. Ngem inkabilda nga umuna ti nalukot a pagbasaan iti siled ni Elisama a sekretario.
21 Tako je kralj poslal Jehudíja, da prinese zvitek in ta ga je vzel iz sobe pisarja Elišamája. In Jehudí ga je prebral v ušesa kralja in v ušesa vseh princev, ki so stali poleg kralja.
Ket imbaon ti ari ni Jehudi a mapanna alaen ti lulukoten a pagbasaan. Innala ni Jehudi daytoy manipud iti siled ni Elisama a sekretario. Ket imbasana daytoy iti napigsa iti ari ken kadagiti amin nga ofiales a nakatakder iti abayna.
22 Torej kralj je sedel v zimski hiši, v devetem mesecu in tam je bil ogenj, ki je pred njim gorel na ognjišču.
Ti ari ket adda idi nga agiggian iti balay a pagnanaedanna no tiempo ti lam-ek iti maikasiam a bulan, ket adda iti sangoananna ti paginuduan nga adda sumsumged nga apuy.
23 Pripetilo se je, da ko je Jehudí prebral tri ali štiri stolpce, je on to odrezal z nožkom in to vrgel v ogenj, ki je bil na ognjišču, dokler ni bil ves zvitek použit v ognju, ki je bil na ognjišču.
Ket napasamak a tunggal maibasa ni Jehudi ti tallo wenno uppat a binnatug, putdan ti ari daytoy babaen iti kutsilio sana ipuruak daytoy iti apuy iti paginuduan agingga a napuoran ti entero a lulukoten a pagbasaan.
24 Vendar niso bili prestrašeni, niti pretrgali svojih oblek niti kralj, niti katerikoli izmed njegovih služabnikov, ki so slišali vse te besede.
Ngem saan man la a nagbuteng ti ari wenno ti uray maysa kadagiti adipenna a nakangngeg kadagitoy amin a sasao, wenno nalidayan, ket impakitada koma daytoy babaen iti panangray-abda kadagiti pagan-anayda.
25 Kljub temu so Elnatán, Delajá in Gemarjá posredovali h kralju, da ne bi zažgal zvitka, toda ni jih hotel poslušati.
Uray no nagpakpakaasi da Elnatan, Delaias ken Gemerias iti ari a saanna nga ipuor ti lulukoten a pagbasaan, ngem saanna ida nga impangag.
26 Toda kralj je zapovedal Jerahmeélu, sinu Hameleha in Serajáju, sinu Azriéla in Šelemjájevemu sinu Abdeélu, da primejo pisarja Baruha in preroka Jeremija, toda Gospod ju je skril.
Kalpasanna, imbilin ti ari kada Jerameel, kenni Selema a putot ni Abdeel a tiliwenda ni Baruk nga eskriba ken ni Jeremias a profeta, ngem inlemmeng ida ni Yahweh.
27 Potem je Jeremiju prišla beseda od Gospoda, potem ko je kralj sežgal zvitek in besede, ki jih je Baruh zapisal pri Jeremijevih ustih, rekoč:
Ket immay ti sao ni Yahweh kenni Jeremias kalpasan nga impuor ti ari ti lulukoten a pagbasaan a nakailanadan dagiti sao nga insurat ni Baruk bayat nga ibagbaga ni Jeremias, a kunana,
28 »Ponovno si vzemi drug zvitek in nanj zapiši vse prejšnje besede, ki so bile na prvem zvitku, ki ga je Judov kralj Jojakím sežgal.
“Agsublika, mangalaka iti sabali a lulukoten a pagsuratan, ket isuratmo iti daytoy dagiti amin a sasao a naisurat iti immuna a lulukoten a pagsuratan nga impuor ni Jehoiakim nga ari ti Juda.
29 Judovemu kralju Jojakímu pa boš rekel: ›Tako govori Gospod: ›Ti si sežgal ta zvitek, rekoč: ›Zakaj si pisal tja noter, rekoč: ›Babilonski kralj bo zagotovo prišel in uničil to deželo in bo povzročil, da sta od tam odvzeta človek in žival?‹‹
Kalpasanna, masapul nga ibagam daytoy kenni Jehoiakim nga ari ti Juda: “Impuormo daydiay a lulukoten a pagbasaan! Ket kinunam: Apay nga insuratmo iti daytoy, “Umayto ti ari ti Babilonia ket dadaelenna daytoy a daga, ta agpada a dadaelennanto ti tao ken ti ayup iti daytoy.”?'”
30 Zato tako govori Gospod o Judovem kralju Jojakímu: ›Nikogar ne bo imel, da sedi na Davidovem prestolu, in njegovo truplo bo vrženo ven, podnevi v vročino in ponoči v zmrzal.
Ngarud, kastoy ti kuna ni Yahweh maipapan kenka, Jehoiakim nga ari ti Juda: “Awanto a pulos iti kaputotam nga agtugaw iti trono ni David. Maipapan kenka, maipurwakto ti bangkaymo iti ruar ket mainitan iti aldaw ken malinnawan iti rabii.
31 Kaznoval ga bom, njegovo seme in njegove služabnike zaradi njihove krivičnosti in jaz bom privedel nadnje, nad prebivalce Jeruzalema in nad Judove može, vse zlo, ki sem ga proglasil zoper njih; toda niso mi prisluhnili.‹«
Ta dusaenkanto, dagiti kaputotam, ken dagiti adipenmo gapu iti kinadakesyo amin. Iyegkonto kadakayo, kadagiti amin nga agnanaed iti Jerusalem, ken iti tunggal maysa iti Juda dagiti amin a didigra nga imballaagko a maibusor kadakayo, ngem saanyo nga impangag.”
32 Potem je Jeremija vzel drug zvitek in ga izročil pisarju Baruhu, Nerijájevemu sinu, ki je iz Jeremijevih ust nanj zapisal vse besede iz knjige, ki jo je Judov kralj Jojakím sežgal v ognju. Poleg teh so jim bile dodane mnoge druge podobne besede.
Nangala ngarud ni Jeremias iti maysa pay a lulukoten a pagsuratan ket intedna daytoy iti eskriba a ni Baruk a putot ni Nerias. Insurat ni Baruk iti daytoy bayat nga ibagbaga ni Jeremias dagiti amin a sasao nga adda iti imun-una a lulukoten a pagsuratan nga impuor ni Jehoiakim nga ari ti Juda. Ket kasta pay, adu dagiti dadduma a kapadpada a sasao ti nainayon iti daytoy a lulukoten a pagsuratan.
