< Izaija 25 >
1 Oh Gospod, ti si moj Bog; poviševal te bom, hvalil bom tvoje ime, kajti storil si čudovite stvari; tvoji nasveti od davnine so zvestoba in resnica.
Yahweh, ikaw ang akong Dios; ituboy ko ikaw, daygon ko ang imong ngalan; kay nagbuhat ka ug kahibulongang mga butang, mga butang nga gilaraw kaniadto, sa husto nga pagkamatinud-anon.
2 Kajti iz mesta si naredil kup; iz obrambnega mesta razvalino, da palača tujcev ni več mesto; ta ne bo nikoli zgrajena.
Kay gibuhat mong tipun-og ang siyudad, ang lig-on nga siyudad, usa ka gun-ob, ug ang salipdanan sa mga langyaw aron nga wala nay siyudad.
3 Zato te bo močno ljudstvo proslavljalo in mesto strašnih narodov se te bo balo.
Busa himayaon ka sa mga kusgan nga katawhan; mahadlok kanimo ang siyudad sa walay kaluoy nga mga nasod.
4 Kajti bil si moč revnim, moč pomoči potrebnim v njihovi tegobi, zatočišče pred viharjem, senca pred vročino, ko je udar strahovitežev kakor vihar proti zidu.
Kay ikaw ang dapit sa kaluwasan alang niadtong mga kabos, kapasilongan alang niadtong nagkinahanglan nga anaa sa iyang kasub-anan— kapasilongan gikan sa unos ug landong gikan sa init. Sa dihang mohuyop ang walay kaluoy nga hangin nga sama sa unos batok sa paril,
5 Hrup tujcev boš ponižal kakor vročino na suhem kraju, celó vročino s senco oblaka; mladika strahovitežev bo ponižana.
ug sama sa kainit sa uga nga yuta, nabuntog mo ang kasaba sa mga langyaw, sama nga nabuntog sa landong sa panganod ang kainit, busa gitubag ang awit sa mga walay kaluoy.
6 Na tej gori bo Gospod nad bojevniki vsem ljudstvom pripravil praznovanje mastnih stvari, praznovanje vin na drožeh, mastnih stvari, polnih mozga, dobro prečiščenih, dolgo hranjenih vin.
Niini nga bukid maghimo si Yahweh nga labawng makagagahom ug kombira sa mga tambok nga mga butang alang sa tanang katawhan, sa gipili nga mga bino, sa humok nga mga karne, usa ka kombira sa labing maayong bino.
7 Na tej gori bo uničil obličje zagrinjala, vrženega nad vsa ljudstva in zagrinjalo, ki je razprostrto nad vsemi narodi.
Pagagun-obon niya niini nga bukid ang nakatabon sa tanang katawhan, ang pandong nga nabuklad ibabaw sa tanang mga nasod.
8 V zmagi bo pogoltnil smrt. Gospod Bog bo obrisal solze iz vseh obrazov in sramoto svojega ljudstva bo vzel proč iz vse zemlje, kajti Gospod je to govoril.
Lamoyon niya ang kamatayon hangtod sa kahangtoran, ug pahiran ni Yahweh nga Ginoo ang mga luha nga gikan sa tanan ninyong mga nawong; kuhaon niya ang kaulaw sa iyang katawhan gikan sa tanang yuta, kay gisulti kini ni Yahweh.
9 Na ta dan bo rečeno: »Glejte! To je naš Bog; čakali smo nanj in on nas bo rešil. To je Gospod; čakali smo nanj, veseli bomo in se razveseljevali v njegovi rešitvi duše.«
Isulti kini nianang adlawa, “Tan-awa, mao kini ang atong Dios; nagpaabot kita niya, ug luwason kita niya. Mao kini si Yahweh; ang atong gipaabot, magpalipayon kita ug magmaya sa iyang kaluwasan.”
10 Kajti na tej gori bo počivala Gospodova roka in Moáb bo pomendran pod njim, celo kakor je slama pomendrana za gnojišče.
Kay niini nga bukid mopahulay ang kamot ni Yahweh; ug pagayatak-yatakan ang Moab sa iyang dapit, sama sa uhot nga giyatak-yatakan didto sa bangag nga puno sa mga hugaw sa hayop.
11 Svoje roke bo razširil v njihovi sredi, kakor kdor plava razširja svoje roke za plavanje. Njihov ponos bo ponižal skupaj s pleni njihovih rok.
Ibuklad nila ang ilang mga kamot taliwala niini, sama sa manlalangoy nga nagbuklad sa iyang mga kamot aron makalangoy. Apan ipaubos ni Yahweh ang ilang garbo taliwala sa kahanas sa ilang mga kamot.
12 Trdnjavo visoke utrdbe tvojega obzidja bo ponižal, nizko položil in privedel k tlom, celó k prahu.
Tumpagon niya ang imong habog nga salipdanang mga paril ngadto sa yuta, ngadto sa abog.