< Mapisarema 95 >
1 Uyai, tiimbire Jehovha nomufaro; ngatidanidzirei kuDombo roruponeso rwedu.
Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2 Ngatisvikei pamberi pake nokuvonga uye timukudze nenziyo.
Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!
3 Nokuti Jehovha ndiye Mwari mukuru, Mambo mukuru pamusoro pavamwari vose.
Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.
4 Nzvimbo dzakadzika dzapanyika dziri muruoko rwake, uye misoro yamakomo ndeyake.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.
5 Gungwa nderake, nokuti ndiye akariita, uye maoko ake akaumba nyika yakaoma.
Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.
6 Uyai tikotame, tinamate, ngatipfugamei pamberi paJehovha Muiti wedu;
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7 nokuti ndiye Mwari wedu, uye isu tiri vanhu vanofudzwa naye, makwai anochengetwa naye. Nhasi kana muchinzwa inzwi rake,
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:
8 musaomesa mwoyo yenyu sezvamakaita paMeribha, sezvamakaita pazuva riya paMasa mugwenga,
“Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji
9 pandakaedzwa namadzibaba enyu kunyange vakanga vaona zvandakanga ndaita.
gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.
10 Ndakatsamwira rudzi urwu kwamakore makumi mana; ndakati, “Ava vanhu vane mwoyo yakatsauka, uye havana kuziva nzira dzangu.”
Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'
11 Saka ndakapika pakutsamwa kwangu ndikati, “Havangazombopindi pazororo rangu.”
Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'”