< Mapisarema 104 >

1 Rumbidza Jehovha, mweya wangu. Haiwa Jehovha Mwari wangu, muri mukuru kwazvo; makashongedzwa nokubwinya noumambo.
Anima mia, benedici l’Eterno! O Eterno, mio Dio, tu sei sommamente grande; sei vestito di splendore e di maestà.
2 Iye anozviputira muchiedza seanozviputira nenguo; anotatamura matenga kunge tende
Egli s’ammanta di luce come d’una veste; distende i cieli come un padiglione;
3 uye anogadzika matanda edzimba dzake dzapamusoro pamusoro pemvura yadzo zhinji. Anoita makore ngoro dzake, uye anokwira pamapapiro emhepo.
egli costruisce le sue alte stanze nelle acque; fa delle nuvole il suo carro, s’avanza sulle ali del vento;
4 Anoita mhepo nhume dzake, namazhenje omoto varanda vake.
fa dei venti i suoi messaggeri, delle fiamme di fuoco i suoi ministri.
5 Akamisa nyika pamusoro penheyo dzayo; haingatongozungunuswi.
Egli ha fondato la terra sulle sue basi; non sarà smossa mai in perpetuo.
6 Makaifukidza nokwakadzika somunofukidza nenguo; mvura zhinji yakamira pamusoro pamakomo.
Tu l’avevi coperta dell’abisso come d’una veste, le acque s’erano fermate sui monti.
7 Asi pakutsiura kwenyu mvura zhinji yakatiza, pakunzwa kutinhira wenyu yakatiza;
Alla tua minaccia esse si ritirarono, alla voce del tuo tuono fuggirono spaventate.
8 yakayerera napamusoro pamakomo, ikadzika nomumipata, ichienda kunzvimbo yamakairayira.
Le montagne sorsero, le valli s’abbassarono nel luogo che tu avevi stabilito per loro.
9 Makatara muganhu waisingadariki; haichazombofukidzizve nyika.
Tu hai posto alle acque un limite che non trapasseranno; esse non torneranno a coprire la terra.
10 Anoita kuti matsime adire mvura mumipata; inoyerera napakati pamakomo.
Egli manda fonti nelle valli, ed esse scorrono fra le montagne;
11 Anonwisa mhuka dzose dzesango mvura; mbizi dzinopedza nyota yadzo.
abbeverano tutte le bestie della campagna, gli asini selvatici vi si dissetano.
12 Shiri dzedenga dzinovaka matendere adzo pedyo nemvura; dzinorira dziri pakati pamatavi.
Presso a quelle si riparano gli uccelli del cielo; di mezzo alle fronde fanno udir la loro voce.
13 Anodiridza makomo ari padzimba dzake dzapamusoro; nyika inogutswa nezvibereko zvebasa rake.
Egli adacqua i monti dall’alto delle sue stanze, la terra è saziata col frutto delle tue opere.
14 Anomeresa uswa hwemombe, nembeu kuti vanhu vasakure, achibudisa zvokudya kubva pasi:
Egli fa germogliar l’erba per il bestiame e le piante per il servizio dell’uomo, facendo uscir dalla terra il nutrimento,
15 iyo waini inofadza mwoyo womunhu, namafuta anopenyesa chiso chake, nechingwa chinosimbisa mwoyo wake.
e il vino che rallegra il cuor dell’uomo, e l’olio che gli fa risplender la faccia, e il pane che sostenta il cuore dei mortali.
16 Miti yaJehovha inodiridzwa zvakanaka, iyo misidhari yeRebhanoni yaakasima.
Gli alberi dell’Eterno sono saziati, i cedri del Libano, ch’egli ha piantati.
17 Shiri dzinoruka matendere adzo ipapo; dambiramurove rakaita imba yaro mumiti yomupaini.
Gli uccelli vi fanno i loro nidi; la cicogna fa dei cipressi la sua dimora;
18 Makomo marefu ndeengururu; mapako ndiwo utiziro hwembira.
le alte montagne son per i camosci, le rocce sono il rifugio de’ conigli.
19 Mwedzi unotara nguva, uye zuva rinoziva nguva yokuvira kwaro.
Egli ha fatto la luna per le stagioni; il sole conosce il suo tramonto.
20 Munouyisa rima, usiku hugovapo, uye zvikara zvose zvesango zvinobuda kundovhima.
Tu mandi le tenebre e vien la notte, nella quale tutte le bestie delle foreste si mettono in moto.
21 Shumba dzinoomba dzichitsvaka nyama, uye dzinotsvaka zvokudya zvadzo kubva kuna Mwari.
I leoncelli ruggono dietro la preda e chiedono il loro pasto a Dio.
22 Kana zuva robuda, idzo dzinoenda kure; dzinodzokera dzondovata mumapako adzo.
Si leva il sole, esse si ritirano e vanno a giacere nei loro covi.
23 Ipapo munhu anobuda oenda kubasa rake, kumushando wake kusvikira madekwana.
L’uomo esce all’opera sua e al suo lavoro fino alla sera.
24 Haiwa Jehovha, mabasa enyu manganiko! Makaaita ose nenjere; nyika izere nezvisikwa zvenyu.
Quanto son numerose le tue opere, o Eterno! Tu le hai fatte tutte con sapienza; la terra è piena delle tue ricchezze.
25 Hero gungwa, rakakura uye rakapamhama, rine zvisikwa zvisingagoni kuverengwa, zvipenyu zvikuru nezviduku.
Ecco il mare, grande ed ampio, dove si muovon creature senza numero, animali piccoli e grandi.
26 Hezvo zvikepe zvinofamba-famba, nengwena, yamakaumba kuti itambemo.
Là vogano le navi e quel leviatan che hai creato per scherzare in esso.
27 Zvose izvi zvinotarira kwamuri kuti muzvipe zvokudya zvazvo nenguva yakafanira.
Tutti quanti sperano in te che tu dia loro il lor cibo a suo tempo.
28 Pamunozvipa, zvinozviunganidza; pamunozarura ruoko rwenyu, izvo zvinogutswa nezvinhu zvakanaka.
Tu lo dài loro ed essi lo raccolgono; tu apri la mano ed essi son saziati di beni.
29 Pamunovanza chiso chenyu, izvo zvinovhundutswa; pamunozvitorera mweya, izvo zvinofa uye zvinodzokera kuguruva.
Tu nascondi la tua faccia, essi sono smarriti; tu ritiri il loro fiato, ed essi muoiono e tornano nella loro polvere.
30 Pamunotuma Mweya wenyu, izvo zvinosikwa, uye munovandudza chiso chenyika.
Tu mandi il tuo spirito, essi sono creati, e tu rinnovi la faccia della terra.
31 Kubwinya kwaJehovha ngakugare nokusingaperi; Jehovha ngaafare nebasa rake,
Duri in perpetuo la gloria dell’Eterno, si rallegri l’Eterno nelle opere sue!
32 iye anotarira nyika, yobva yabvunda, iye anobata makomo obva apwititika utsi.
Egli riguarda la terra, ed essa trema; egli tocca i monti, ed essi fumano.
33 Ndichaimbira Jehovha upenyu hwangu hwose; ndichaimbira Mwari wangu nziyo dzokurumbidza ndichiri mupenyu.
Io canterò all’Eterno finché io viva; salmeggerò al mio Dio finché io esista.
34 Kurangarira kwangu ngakumufadze, pandinofara muna Jehovha.
Possa la mia meditazione essergli gradita! Io mi rallegrerò nell’Eterno.
35 Asi vatadzi ngavaparadzwe panyika, uye vakaipa ngavarege kuzovapozve. Rumbidza Jehovha, mweya wangu. Rumbidzai Jehovha.
Spariscano i peccatori dalla terra, e gli empi non siano più! Anima mia, benedici l’Eterno. Alleluia.

< Mapisarema 104 >