< Jobho 7 >
1 “Ko, munhu haashandi zvakaoma panyika here? Ko, mazuva ake haana kuita seomushandi here?
Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski?
2 Somuranda anoshuva mimvuri yamadekwana, kana mushandi akamirira kwazvo mubayiro wake,
Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši,
3 saizvozvo ndakagoverwa mwedzi isina maturo, uye usiku hwokutambudzika hwakagoverwa kwandiri.
Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi.
4 Pandinovata pasi ndinofunga kuti, ‘Ndichamuka riniko?’ Usiku hunononoka, uye ndinoshanduka-shanduka kusvikira mambakwedza.
Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa.
5 Muviri wangu wakafukidzwa nehonye uye nemaronda, ganda rangu rakatsemuka uye raora.
Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se.
6 “Mazuva angu ari kukurumidza kufamba kukunda chokurukisa chomuruki, uye anosvika kumagumo asina tariro.
Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja.
7 Rangarirai henyu, imi Mwari, kuti upenyu hwangu hunongova mweya wokufema; meso angu haachazoonizve mufaro.
Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra,
8 Ziso rinondiona zvino harichazondionizve; muchanditsvaka, asi handichazovapozve.
Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti.
9 Sokunyangarika kunoita gore ndokuenda, saizvozvo uyo anoburukira kubwiro haadzokizve. (Sheol )
Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, (Sheol )
10 Haachazouyi kumba kwakezve; nzvimbo yake haichazomuzivizve.
Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo.
11 “Naizvozvo handinganyarari; ndichataura pakurwadza kwomweya wangu, ndichanyunyuta mushungu dzomwoyo wangu,
Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
12 Ko, ndiri gungwa kanhi, kana chikara chokwakadzika, zvamunondiisa pasi pomurindi?
Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
13 Pandinofunga kuti mubhedha wangu uchandivaraidza, uye kuti mubhedha wangu uchadzikamisa kunyunyuta kwangu,
Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu,
14 ipapo munondityisidzira nezviroto uye munondivhundutsa nezviratidzo,
Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
15 zvokuti ndinosarudza kuti ndidzipwe ndife hangu, pachinzvimbo chomuviri wangu uno.
Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
16 Ndinozvidza upenyu hwangu, handidi kurarama nokusingaperi. Ndiregei nokuti mazuva angu haana zvaanoreva.
Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština.
17 “Munhu chiiko zvamunomukoshesa kudai, zvamunomurangarira zvakadai,
Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
18 zvamunomunzvera mangwanani ose uye muchimuedza nguva dzose?
Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga?
19 Hamusi kuzombotarirawo kudivi here, kana kumbondisiyawo ndakadaro kwechinguva?
Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
20 Kana ndakatadza, ndakaiteiko kwamuri, imi mutariri wavanhu? Makaitireiko kuti ini ndive munhu wamunovavarira? Ko, ini ndava mutoro kwamuri here?
Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
21 Nemhaka yeiko musingandikanganwiri mhaka dzangu uye musingandiregereri zvivi zvangu? Nokuti ndichavata muguruva nokukurumidza. Muchanditsvaka, asi handichazovapozve.”
Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.