Jobho 31

1 “Ndakaita sungano nameso angu kuti ndirege kutarisa musikana noruchiva.

Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?

2 Nokuti mugove womunhu unobva kumusoro kuna Mwari ndoweiko, iyo nhaka yake inobva kuna Wamasimba Ose?

Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?

3 Ko, hakuzi kuparadzwa kwavakaipa, nenjodzi kuna avo vanoita zvakaipa here?

Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?

4 Ko, iye haaoni nzira dzangu uye haaverengi nhambwe dzangu dzose here?

Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?

5 “Kana ndakafamba nenzira yenhema kana kuti tsoka dzangu dzakamhanyira kunyengera,

Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,

6 Mwari ngaandiyere pachiyero chakatendeka uye achaziva kuti handina mhosva,

Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.

7 kana tsoka dzangu dzakatsauka kubva pagwara, kana kuti mwoyo wangu wakatevera meso angu, kana kuti maoko angu akasvibiswa,

Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,

8 ipapo vamwe ngavadye zvandakadyara, uye mbesa dzangu ngadzidzurwe.

Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.

9 “Kana mwoyo wangu wakanyengerwa nomukadzi, kana kuti ndakavandira pamusuo wemuvakidzani wangu,

Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,

10 ipapo mukadzi wangu ngaakuye zviyo zvomumwe murume, uye vamwe varume ngavavate naye.

Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.

11 Nokuti chingadai chiri chinhu chinonyadzisa, chivi chinofanira kutongwa.

Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.

12 Ndiwo moto unopfuta kusvikira pakuparadzwa; ungadai wakadzura mukohwo wangu.

Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.

13 “Kana ndichinge ndaramba kururamisira varanda vangu, pavane mhaka neni,

Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;

14 ndichaita sei pandichasangana naMwari? Ndichatiiko ndikanzi ndizvidavirire?

Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?

15 Ko, iye akandiisa muchizvaro haazi iye akavaita here? Ko, haazi iye mumwe chete akatiumba tose muna vanamai vedu here?

Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?

16 “Kana ndakaramba zvido zvevarombo kana kurega meso echirikadzi achineta,

Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,

17 kana ndakazvidyira chingwa changu, ndisingachigoverani nenherera,

I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,

18 asi kubva paujaya hwangu ndakamurera sezvinoitwa nababa, uye kubva pakuberekwa kwangu ndakatungamirira chirikadzi,

Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;

19 kana ndakaona mumwe achiparara nokuda kwokushaya zvokupfeka, kana munhu anoshayiwa asina nguo,

Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,

20 uye mwoyo wake ukasandiropafadza nokuti adziyirwa namakushe amakwai angu,

Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,

21 kana ndakasimudzira nherera ruoko rwangu ndichiziva kuti ndinozivikanwa padare redzimhosva,

Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,

22 ipapo ruoko rwangu ngaruwe papfudzi rangu, ruwire pasi napafundo.

Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.

23 Nokuti ndaitya kuparadza kunobva kuna Mwari, uye handina kuita zvinhu zvakadaro nokuti ndaitya kubwinya kwake.

Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.

24 “Kana ndakaisa chivimbo changu pagoridhe, kana kuti kugoridhe rakaisvonaka ndikati, ‘Ndiwe chivimbo changu,’

Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!

25 kana ndakafadzwa nepfuma yangu huru, mukomborero wakabva mumaoko angu,

Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,

26 kana ndakava nehanya nezuva pakubwinya kwaro, kana mwedzi uchifamba mukubwinya,

Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,

27 zvokuti mwoyo wangu wakanyengereka pakavanda, uye ruoko rwangu rukazviremekedza nokuzvisveta,

I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,

28 zvino izvozviwo zvingangova zvivi zvinofanira kutongwa, nokuti ndainge ndisina kutendeka kuna Mwari wokumusoro.

I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;

29 “Kana ndakafadzwa nokurasikirwa kwomuvengi wangu, kana kufara zvikuru pamusoro penhamo yakamuwira,

Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,

30 handina kutendera muromo wangu kutadza, nokudana chituko pamusoro poupenyu hwake,

Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;

31 kana vanhu veimba yangu vasina kumboti, ‘Ndianiko asina kumbogutswa nenyama yaJobho?’

Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;

32 Hapana mutorwa akavata usiku hwose munzira dzomumusha, nokuti musuo wangu wakaramba wakazarurirwa vashanyi.

Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;

33 Kana ndakavanza chivi changu saAdhamu, nokuviga mhosva yangu mumwoyo mangu,

Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,

34 nokuda kwokuti ndaitya kwazvo vanhu vazhinji, uye ndakatya kwazvo kuzvidza kwevemhuri, zvokuti ndakaramba ndinyerere ndikasabuda kunze,

Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.

35 “Haiwa, dai ndaiva nomumwe angandinzwa! Ndinonyora runyoro rwangu ndichizvidzivirira iye zvino, Wamasimba Ose ngaandipindure; mupomeri wangu ngaanyore rugwaro rwezvaanondipomera.

O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.

36 Zvirokwazvo ndairutakura pamapfudzi angu, ndairupfeka sekorona.

Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,

37 Ndaimupa kuzvidavirira kwangu kwenhambwe imwe neimwe; ndaiswedera kwaari somuchinda.

Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.

38 “Kana munda wangu ukadanidzira kwandiri uchindipa mhosva, uye miforo yose ikanyorova nemisodzi,

Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,

39 kana ndakadya zvibereko zvawo ndisingaripi, kana ndakaparadza upenyu hwavanourima,

Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,

40 ipapo rukato ngarumere pachinzvimbo chegorosi, nesora pachinzvimbo chebhari.” Mashoko aJobho apera.

Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.