Jobho 29
1 Jobho akapfuurira mberi nokutaura kwake achiti:
Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe:
2 “Haiwa ndinoshuva sei mwedzi yakapfuura, iwo mazuva andairindirwa naMwari,
O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše,
3 mwenje wake pawaivhenekera pamusoro pangu uye ndaivhenekerwa nechiedza chake ndichifamba murima!
Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku,
4 Haiwa, iwo mazuva andakanga ndichine simba, ushamwari hwaMwari chaihwo huchiropafadza imba yangu,
Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom,
5 Wamasimba Ose paakanga achineni uye vana vangu pavakanga vakandipoteredza,
Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene,
6 painyorovedzwa nzira yangu noruomba, uye dombo richindidururira hova dzamafuta omuorivhi.
Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima,
7 “Pandakaenda kusuo reguta ndikandogara muchivara,
Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:
8 majaya akandiona akatsaukira parutivi uye vatana vakasimuka;
Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,
9 vakuru vakaramba kutaura vakafumbira miromo yavo namaoko avo;
Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,
10 manzwi avakuru akanyararidzwa, uye ndimi dzavo dzikanamira kumusoro kwemiromo yavo.
Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo.
11 Vose vakandinzwa vakataura zvakanaka pamusoro pangu, uye vose vakandiona vakandirumbidza,
Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi
12 nokuti ndakanunura varombo vaichemera rubatsiro, uye nherera dzakanga dzisina anobatsira.
Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože;
13 Munhu akanga ofa akandiropafadza; ndakaita kuti mwoyo wechirikadzi uimbe.
Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah;
14 Ndakafuka kururama sechipfeko changu; kururamisira kwaiva nguo yangu nenguwani yangu.
U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj.
15 Ndakanga ndiri meso kumapofu namakumbo kuzvirema.
Oko bijah slijepcu i noga hromu.
16 Ndakanga ndiri baba kuna vanoshayiwa; ndaimiririra mhaka yomutorwa.
Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah.
17 Ndakavhuna meno emunhu akanga akaipa, ndikabvuta chaakanga akaruma.
I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež.
18 “Ndakafunga kuti, ‘Ndichafira mumba mangu, mazuva angu awanda sejecha.
Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska.
19 Midzi yangu ichasvika kumvura, uye dova richava pamatavi angu usiku hwose.
Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama.
20 Kukudzwa kwangu kucharamba kuri kutsva pandiri, uta hucharamba huri hutsva muruoko rwangu.’
Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.
21 “Vanhu vakanditeerera vachitarisira kwazvo, vanyerere vakamirira kurayira kwangu.
Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet.
22 Shure kwokutaura kwangu, ivo havana kuzotaurazve; mashoko angu akawira panzeve dzavo zvinyoronyoro.
Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.
23 Vakandimirira kunge vakamirira mvura yomupfunhambuya, uye vakanwa mashoko angu kunge mvura yechirimo.
Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.
24 Pandakanyemwerera kwavari havana kuzvitenda; chiedza chechiso changu chaikosha kwavari.
Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.
25 Ndakavasarudzira nzira ini ndokugara saishe wavo; ndakagara samambo pakati pamauto ake; ndakanga ndakaita somunhu anonyaradza vanochema.
Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.
