< 1 Makoronike 16 >

1 Vakauya neareka yaMwari vakaiisa mukati metende rayakanga yagadzirirwa naDhavhidhi, vakapa zvipiriso zvinopiswa nezvipiriso zvokuwadzana pamberi paMwari.
Così introdussero e collocarono l'arca di Dio al centro della tenda eretta per essa da Davide; offrirono olocausti e sacrifici di comunione a Dio.
2 Dhavhidhi akati apedza kubayira zvipiriso zvinopiswa, akaropafadza vanhu muzita raJehovha.
Terminati gli olocausti e i sacrifici di comunione, Davide benedisse il popolo in nome del Signore.
3 Ipapo akapa mumwe nomumwe womudzimai nomurume wechiIsraeri rofu rechingwa, keke romuchero womuchindwe nekeke ramazambiringa akaoma.
Distribuì a tutti gli Israeliti, uomini e donne, una pagnotta, una porzione di carne e una schiacciata d'uva.
4 Akagadza vamwe vavaRevhi kuti vashumire pamberi peareka yaJehovha, vakumbirire, vavonge uye kuti varumbidze Jehovha, Mwari waIsraeri:
Egli stabilì che alcuni leviti stessero davanti all'arca del Signore come ministri per celebrare, ringraziare e lodare il Signore, Dio di Israele.
5 Asafi ndiye aiva mukuru wavo, Zekaria wechipiri, kuchitevera Jeyeri Shemiramoti, Jehieri, Matitia, Eriabhi, Bhenaya, Obhedhi-Edhomu naJeyeri. Vaizoridza mitengeranwa nembira; Asafi aizoridza makandira
Erano Asaf il capo, Zaccaria il suo secondo, Uzzièl, Semiramot, Iechièl, Mattatia, Eliàb, Benaià, Obed-Edom e Ieièl, che suonavano strumenti musicali, arpe e cetre; Asaf suonava i cembali.
6 uye Bhenaya naJahazieri vaprista vaizoridza hwamanda nguva dzose pamberi peareka yesungano yaMwari.
I sacerdoti Benaià e Iacazièl con le trombe erano sempre davanti all'arca dell'alleanza di Dio.
7 Zuva iroro Dhavhidhi akapa kwokutanga Asafi navamwe vake pisarema iri rokuvonga Jehovha:
Proprio in quel giorno Davide per la prima volta affidò ad Asaf e ai suoi fratelli questa lode al Signore:
8 Vongai Jehovha, danai kuzita rake; zivisai pakati pendudzi dzose zvaakaita.
Lodate il Signore, acclamate il suo nome; manifestate ai popoli le sue gesta.
9 Muimbirei, muimbirei nziyo dzokurumbidza; taurai zvose zvamabasa ake anoshamisa.
Cantate in suo onore, inneggiate a lui, ripetete tutti i suoi prodigi.
10 Zvirumbidzei muzita rake dzvene; mwoyo yaavo vanotsvaka Jehovha ngaifare.
Gloriatevi sul suo santo nome; gioisca il cuore di quanti ricercano il Signore.
11 Tarisai kuna Jehovha nokusimba rake; tsvakai chiso chake nguva dzose.
Cercate il Signore e la sua forza, ricercate sempre il suo volto.
12 Rangarirai zvishamiso zvaakaita, zviratidzo zvake uye nemitongo yaakareva.
Ricordate i prodigi che egli ha compiuti, i suoi miracoli e i giudizi della sua bocca.
13 Haiwa, imi zvizvarwa zvaIsraeri muranda wake, haiwa imi vanakomana vaJakobho vasanangurwa vake.
Stirpe di Israele suo servo, figli di Giacobbe, suoi eletti,
14 Ndiye Jehovha Mwari wedu; mitongo yake iri munyika yose.
egli, il Signore, è il nostro Dio; in tutta la terra fanno legge i suoi giudizi.
15 Anorangarira sungano yake nokusingaperi, shoko raakarayira, kwechiuru chezvizvarwa.
Si ricorda sempre dell'alleanza, della parola data a mille generazioni,
16 Sungano yaakaita naAbhurahama, mhiko yaakapika kuna Isaka.
dell'alleanza conclusa con Abramo, del giuramento fatto a Isacco,
17 Akasimbisa kuna Jakobho somutemo, kuna Israeri sesungano isingaperi, achiti:
confermato a Giacobbe come statuto, a Israele come alleanza perenne:
18 “Kwauri ndichapa nyika yeKenani, sechikamu chenhaka yako.”
«A te darò il paese di Canaan, come tua parte di eredità».
19 Pavakanga vari vashoma, vari vashoma kwazvo, vari vatorwa mairi,
Eppure costituivano un piccolo numero; erano pochi e per di più stranieri nel paese.
20 vakadzungaira kubva kuno rumwe rudzi kusvika kuno rumwe, kubva kuno humwe umambo kusvika kuno humwe.
Passarono dall'una all'altra nazione, da un regno a un altro popolo.
21 Haana kutendera munhu kuti avadzvinyirire; nokuda kwavo akatuka madzimambo.
Egli non tollerò che alcuno li opprimesse; per essi egli castigò i re:
22 “Musabata vazodziwa vangu; musaitira vaprofita vangu zvakaipa.”
«Non toccate i miei consacrati, non maltrattate i miei profeti».
23 Imbirai Jehovha, pasi pose; paridzai ruponeso rwake zuva nezuva.
Cantate al Signore, abitanti di tutta la terra; annunziate ogni giorno la sua salvezza.
24 Zivisai kubwinya kwake pakati pendudzi, mabasa ake anoshamisa pakati pavanhu vose.
Proclamate fra i popoli la sua gloria, fra tutte le nazioni i suoi prodigi.
25 Nokuti Jehovha mukuru uye anofanira kwazvo kurumbidzwa; anofanira kutyiwa pamusoro pavamwari vose.
Difatti grande è il Signore, degnissimo di lode e tremendo sopra tutti gli dei.
26 Nokuti vamwari vose vendudzi zvifananidzo, asi Jehovha akasika matenga.
Tutti gli dei venerati dai popoli sono un nulla; il Signore, invece, ha formato il cielo.
27 Kubwinya nokukudzwa zviri pamberi pake; simba nomufaro zviri munzvimbo yougaro hwake.
Splendore e maestà stanno davanti a lui; potenza e bellezza nel suo santuario.
28 Ipai kuna Jehovha, imi mhuri dzendudzi, ipai Jehovha kukudzwa nesimba,
Date per il Signore, stirpi dei popoli, date per il Signore gloria e onore.
29 ipai Jehovha kukudzwa kunofanira zita rake. Uyai nezvipiriso uye muuye pamberi pake; namatai Jehovha mukubwinya kwoutsvene hwake.
Date per il Signore gloria al suo nome; con offerte presentatevi a lui. Prostratevi al Signore in sacri ornamenti.
30 Dederai pamberi pake, imi nyika yose! Nyika yakasimbiswa kwazvo; haingazungunuswi.
Tremate davanti a lui, abitanti di tutta la terra; egli fissò il mondo sì che non crolli.
31 Matenga ngaafare, nyika ngaifare; ngavati pakati pendudzi, “Jehovha anotonga!”
Gioiscano i cieli ed esulti la terra; si dica fra i popoli: «Il Signore regna».
32 Gungwa ngaritinhire nezvose zviri mariri; minda ngaifarisise nezvose zviri mairi.
Frema il mare con quanto contiene; tripudi la campagna con quanto è in essa.
33 Ipapo miti yesango ichaimba, ichaimba nomufaro pamberi paJehovha, nokuti anouya kuzotonga nyika.
Gridino di giubilo gli alberi della foresta di fronte al Signore, perché viene per giudicare la terra.
34 Vongai Jehovha nokuti akanaka; rudo rwake runogara nokusingaperi.
Lodate il Signore, perché è buono, perché la sua grazia dura sempre.
35 Danidzirai muchiti, “Tiponesei, imi Mwari Muponesi wedu; tiunganidzei uye mutirwire pandudzi, kuti tigovonga zita renyu dzvene kuti tifarisise mukukurumbidzai.”
Dite: «Salvaci, Dio della nostra salvezza; raccoglici, liberaci dalle genti sì che possiamo celebrare il tuo santo nome, gloriarci della tua lode.
36 Rumbidzai Jehovha, Mwari waIsraeri, kubva pakusingaperi kusvikira pakusingaperi. Ipapo vanhu vose vakati, “Ameni” uye vakarumbidza Jehovha.
Sia benedetto il Signore, Dio di Israele, di secolo in secolo». E tutto il popolo disse: «Amen, alleluia».
37 Dhavhidhi akasiya Asafi navamwe vake pamberi peareka yesungano yaJehovha kuti ashumirepo nguva dzose maererano nezvaidiwa zuva rimwe nerimwe.
Quindi Davide lasciò Asaf e i suoi fratelli davanti all'arca dell'alleanza del Signore, perché officiassero davanti all'arca secondo il rituale quotidiano;
38 Akasiya Obhedhi-Edhomu navamwe vake makumi matanhatu navasere kuti vashumire navo. Obhedhi-Edhomu mwanakomana waJedhutuni naHosa vaiva vatariri vamasuo.
lasciò Obed-Edom figlio di Idutun, e Cosà, insieme con sessantotto fratelli, come portieri.
39 Dhavhidhi akasiya Zadhoki muprista navamwe vaprista pamberi petabhenakeri yaJehovha panzvimbo yakakwirira muGibheoni
Egli incaricò della Dimora del Signore che era sull'altura di Gàbaon il sacerdote Zadòk e i suoi fratelli,
40 kuti vape zvipiriso zvinopiswa, kuna Jehovha paaritari yezvipiriso zvinopiswa, nguva dzose, mangwanani namanheru maererano nezvose zvakanga zvakanyorwa muMurayiro waJehovha waakanga apa Israeri.
perché offrissero olocausti al Signore sull'altare degli olocausti per sempre, al mattino e alla sera, e compissero quanto è scritto nella legge che il Signore aveva imposta a Israele.
41 Pakati pavo paiva naHemani naJedhutuni navamwe vose vaiva vakasarudzwa namazita kuti vavonge Jehovha, “Nokuti rudo rwake runogara nokusingaperi.”
Con loro erano Eman, Idutun e tutti gli altri scelti e designati per nome perché lodassero il Signore, perché la sua grazia dura sempre.
42 Hemani naJedhutuni vaiva nebasa rokuridza hwamanda namakandira uye nokuridza zvimwe zviridzwa parwiyo rutsvene. Vanakomana vaJedhutuni vakaitwa vatariri vamasuo.
Con loro avevano trombe e cembali per suonare e altri strumenti per il canto divino. I figli di Idutun erano incaricati della porta.
43 Ipapo vanhu vose vakabvapo, mumwe nomumwe akaenda kumba kwake, uye Dhavhidhi akadzokera kumba kwake kundoropafadza mhuri yake.
Infine tutto il popolo andò a casa e Davide tornò per salutare la sua famiglia.

< 1 Makoronike 16 >