< Песма над песмама 1 >
1 Соломунова песма над песмама.
Gesami noga: idafa amo Soloumane ea dedei. Uda da amane sia: i,
2 Да ме хоће пољубити пољупцем уста својих! Јер је твоја љубав боља од вина.
“Dia lafi da nonogosu amoga na dedebosa. Dia sasagesu hou da waini hano ea hedai baligisa.
3 Мирисом су твоја уља прекрасна; име ти је уље разлито; зато те љубе девојке.
Di da gabusiga: agoane naba. Na da dia dio nabasea, amo dawa: lala. Uda huluane da dima sasagemusa: fawane dawa: lala.
4 Вуци ме, за тобом ћемо трчати; уведе ме цар у ложницу своју; радоваћемо се и веселићемо се тобом, спомињаћемо љубав твоју више него вино; прави љубе те.
Na dia oule, ani hobeale masunu. Di nama ouligisu hamone, dia sesei amoga na oule masa. Ani da gilisili hahawane hamomu. Ania da waini hano nanu, sasagesu hou bagade hamobeba: le, asigi dawa: su fisimu. Dafawane! Uda huluane da dima asigiba: le, na da hame hiosa.
5 Црна сам, али сам лепа, кћери јерусалимске, као шатори кидарски, као завеси Соломунови.
Dilia Yelusaleme fi uda! Na gadofo da bunumai be na da noga: iwane ba: sa. Na da hafoga: i soge abula diasu Gida sogebiga diala, amo defele bunumai gala, Be na da Soloumane hina bagade diasu giga: gisu abula defele, ida: iwane ba: sa.
6 Не гледајте ме што сам црна, јер ме је сунце опалило; синови матере моје расрдивши се на ме поставише ме да чувам винограде, и не чувах свој виноград, који ја имам.
Na gadofo da bunumaiba: le, dilia na mae higama. Bai na gadofo da esoga gia: le, bunumai. Lolalali da nama ougiba: le, na waini efe bugiga hawa: hamoma: ne asunasi. Na da nina: da: i ouligimu eso hame ba: i.
7 Кажи ми ти, ког љуби душа моја, где пасеш, где пландујеш? Јер зашто бих лутала међу стадима другова твојих?
Na dogolegei! Nama adoma! Di da dia sibi wa: i gisi moma: ne habidili oule masa: bela: ? Ilia da dogoa eso gia: sea, habidili helefima: bela: ? Na da laluba: le sibi ouligisu eno ilia sibi wa: i ganodini, di hogoma: bela: ?” Dunu da amane sia: i,
8 Ако не знаш, најлепша између жена, пођи трагом за стадом, и паси јариће своје покрај станова пастирских.
“Di, uda eno ilia noga: idafa ba: su hou baligisu uda! Di da na esalebe sogebi hame dawa: bela: ? Di asili, sibi wa: i amo fa: no bobogema. Dia goudi da gisi moma: ne, gisi sogebi amo sibi ouligisu dunu ilia abula diasu gadenene hogoma.
9 Ти си ми, драга моја, као коњи у колима Фараоновим.
Na dogolegei! Felou ea sa: liode hiougisu hosi gawali ilia da hosi aseme ba: sea, hanasa, amo defele, dunu da di ba: sea, hanasa.
10 Образи су твоји окићени гривнама, и грло твоје низовима.
Dia dialuma hinabo da dia ba: dialebe, noga: i ba: sa. Amola dia dialuma hinabo da dia mugi da: iya dugisi da nina: hamosu igi agoai ba: sa.
11 Начинићемо ти златне гривне са шарама сребрним.
Be ninia da dia gisa: gima: ne, gouli sia: ine amoga silifa nina: hamoi liligi gala, amo hamomu.” Uda da amane sia: i,
12 Док је цар за столом, нард мој пушта свој мирис.
“Na hina bagade da ea fafai da: iya dialu. Na da gabusiga: manoma legeiba: le, hisi da gabusiga: amoga nabai ba: i.
13 Драги ми је мој кита смирне, која међу дојкама мојим почива.
Na sasagesu dunu da ‘me’ gabusiga: galebe agoane naba. E da na dodo da: iya diala.
14 Драги ми је мој грозд кипров из винограда енгадских.
Na sasagesu dunu da soge ale ifa mosoi amo da Enegidai moilai waini efe sagai ganodini falegasa, agoane ba: sa.” Dunu da amane sia: i,
15 Лепа ти си, драга моја, лепа ти си! Очи су ти као у голубице.
“Na dogolegei! Di da noga: idafa ba: sa! Di da nama sasagele ba: beba: le, dia si da nenemei ba: sa.” Uda da amane sia: i,
16 Леп ти си, драги мој, и љубак! И постеља наша зелени се.
“Na dogolegei! Di amola da noga: idafa ba: sa! Di da nama hahawane hamosa! Golofoia: i gisi da ania golasu hamomu.
17 Греде су нам у кућама кедрове, даске су нам јелове.
‘Dolo’ ifa da ania diasu sa di agoai ba: mu. Amola ‘saibalase’ ifa da ania diasu figisu ganodini fei liligi agoai ba: mu.