< Sofonija 1 >

1 Rijeè Gospodnja koja doðe Sofoniji sinu Husija sina Godolije sina Amarije sina Jezekijina, za vremena Josije sina Amonova, cara Judina.
O KA olelo a Iehova, ka mea i hiki mai io Zepania la i ke keiki a Kusi, ke keiki a Gedalia, ke keiki a Amaria, ke keiki a Hizekia, i na la o Iosia ke keiki a Amona, ke alii o ka Iuda.
2 Sve æu uzeti sa zemlje, govori Gospod;
E lawe loa aku auanei au i na mea a pau mai luna aku o ka aina, wahi a Iehova.
3 Uzeæu ljude i stoku, uzeæu ptice nebeske i ribe morske i sablazni s bezbožnicima, i istrijebiæu ljude sa zemlje, govori Gospod.
E lawe auanei au i na kanaka a me na holoholona; E lawe auanei au i na manu o ka lewa, a me na ia o ke kai, A me na mea e hina ai, me ka poe hewa; A e hooki iho hoi au i na kanaka mai luna aku o ka aina, wahi a Iehova.
4 Jer æu mahnuti rukom svojom na Judu i na sve stanovnike Jerusalimske, i istrijebiæu iz mjesta ovoga ostatak Valov i ime sveštenika idolskih s drugim sveštenicima,
E kau aku hoi au i kuu lima maluna o ka Iuda, A me na kanaka a pau o Ierusalema: A e hooki iho au i ke koena o ko Baala, mai keia wahi aku, A me ka inoa o na mea hoomanakii a me na kahuna hoi;
5 I one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj i koji se klanjaju i kunu se Gospodom i koji se kunu Melhomom.
A me ka poe hoomana i ka puali o ka lani maluna o na hale; A me ka poe hoomana, a hoohiki hoi ma Iehova, A me ka hoohiki ma Malekama;
6 I one koji se odvraæaju od Gospoda i koji ne traže Gospoda niti pitaju za nj.
A me ka poe i hoi ihope mai o Iehova aku; A me ka poe aole i imi ia Iehova, aole hoi i ninau aku nona.
7 Muèi pred Gospodom Gospodom, jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod prigotovio žrtvu i pozvao svoje zvanice.
E hamau oe ma ke alo o Iehova ka Haku: No ka mea, ua kokoke mai nei ka la o Iehova: No ka mea, ua hoomakaukau mai la o Iehova i ka mohai, A ua hoolaa iho la oia i kona poe hoaai.
8 I u dan žrtve Gospodnje pohodiæu knezove i carske sinove i sve koji nose tuðinsko odijelo.
A i ka la o ko Iehova mohai ana, E hoopai auanei au i na alii a me na keiki a ke alii, A me ka poe a pau i aahuia i na kapa e.
9 I pohodiæu u taj dan sve koji skaèu preko praga, koji pune kuæu gospodara svojih grabežem i prijevarom.
Ia la no, e hoopai au i ka poe a pau e lele ana maluna o ka paepae puka, A e hoopiha i ka hale o ko lakou haku i na mea i hao wale ia a me ka hoopunipuni.
10 I u taj æe dan, veli Gospod, biti vika od ribljih vrata, i jauk s druge strane, i polom velik s humova.
A ia la no, wahi a Iehova, He leo no ka uwe ana mai ka puka-ia mai, A he aoa ana mai ka apana alua mai, A me ka luku nui ana mai na puu mai.
11 Ridajte koji živite u Maktesu, jer izgibe sav narod trgovaèki, istrijebiše se svi koji nose srebro.
E kanikau oukou, e na kanaka o Maketesa; No ka mea, ua hookiia ae na kanaka kuai a pau; O ka poe a pau i kaumaha i ke kala, ua okiia.
12 I u to æu vrijeme razgledati Jerusalim sa žišcima, i pohodiæu ljude koji leže na svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospod ne èini ni dobro ni zlo.
Ia manawa no, e huli iho no wau ia Ierusalema me na kukui, A e hoopai i ka poe e noho paakiki ana maluna o ko lakou maku; E olelo ana iloko o ko lakou naau, Aole e hana mai ana o Iehova i ka maikai, aole hoi e hana ia i ka ino.
13 I blago æe se njihovo razgrabiti i kuæe njihove opustošiti; grade kuæe, ali neæe sjedjeti u njima; i sade vinograde, ali neæe piti vina iz njih.
Nolaila, e lilo auanei ko lakou waiwai i pio, A me na hale o lakou i neoneo: E kapili lakou i na hale, aole hoi e noho iloko; E kanu lakou i na malawaina, aole hoi e inu i ka waina olaila.
14 Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je i ide vrlo brzo; glas æe biti dana Gospodnjega, gorko æe tada vikati junak.
Ua kokoke mai ka la nui o Iehova, ua kokoke mai, A e wikiwiki loa mai ana ka leo no ka la o Iehova: Ilaila e uwe nui ai ke kanaka ikaika.
15 Taj je dan dan, kada æe biti gnjev, dan, kada æe biti tuga i muka, dan, kada æe biti pustošenje i zatiranje, dan, kada æe biti mrak i tama, dan, kada æe biti oblak i magla,
He la no ka inaina ua la la, He la popilikia a me ka poino, He la e hao wale ia'i a me ka hooneoneo, He la pouli wale a me ka poeleele, He la e uhi mai ai na ao a me ka pouli paapu,
16 Dan, kada æe biti trubljenje i pokliè na tvrde gradove i na visoke uglove.
He la o ka pu kani a me ka hookani ana, E ku e i na kulanakauhale i puni i ka pa, a me na halekiai kiekie.
17 I pritijesniæu ljude, te æe iæi kao slijepi, jer zgriješiše Gospodu; i krv æe se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj.
A e hoopilikia no wau i na kanaka, I hele ai lakou e like me na makapo, No ka mea, ua hana hewa aku lakou ia Iehova; A e nininiia aku ko lakou koko e like me ka lepo, A o ko lakou io e like me ka opala.
18 Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neæe ih moæi izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; i svu æe zemlju proždrijeti oganj revnosti njegove; jer æe brzo uèiniti kraj svjema stanovnicima zemaljskim.
Aole hoi e hiki i ka lakou kala, Aole hoi i ka lakou gula ke hoopakele ia lakou i ka la o ko Iehova inaina; Aka, e pau auanei ka aina a pau i ke ahi o kona lili ana; No ka mea e hoopau koke ana oia i ka poe a pau e noho ana ma ka aina.

< Sofonija 1 >