Sofonija 2
1 Saberite se, saberite se, narode nemili,
Come ye togidere, be gaderid, ye folc not worthi to be loued,
2 Dok nije izašao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodnjega.
bifore that comaundyng brynge forth as dust passyng dai; bifore that wraththe of strong veniaunce of the Lord come on you, bifor that the dai of his indignacioun come on you.
3 Tražite Gospoda svi koji ste krotki u zemlji, koji èinite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Gospodnjega.
Alle myelde men of erthe, seke ye the Lord, whiche han wrouyt the doom of hym; seke ye the iust, seke ye the mylde, if ony maner ye be hid in the dai of strong veniaunce of the Lord.
4 Jer æe se Gaza ostaviti i Askalon æe opustjeti; Azot æe se odagnati u podne i Akaron æe se iskorijeniti.
For Gasa schal be distried, and Ascalon schal be in to desert; thei schulen caste out Azotus in myddai, and Accaron schal be drawun out bi the root.
5 Teško onima koji žive po bregovima morskim, narodu Heretejskom: rijeè je Gospodnja na vas, Hanane, zemljo Filistejska, ja æu te zatrti da ne bude stanovnika u tebi.
Wo to you that dwellen in the litil part of the see, a folc of loste men. The word of the Lord on you, Canaan, the lond of Filisteis, and Y schal distrie thee, so that a dwellere be not;
6 I bregovi æe morski biti stanovi i jame pastirske i torovi za stada.
and the litil part of the see schal be reste of scheepherdis, and foldis of scheep.
7 I taj æe kraj biti ostatku doma Judina; ondje æe pasti; u domovima æe Askalonskim lijegati uveèe; jer æe ih pohoditi Gospod Bog njihov i povratiti roblje njihovo.
And it schal be a litil part of hym, that schal be left of the hous of Juda, there thei schulen be fed in the housis of Ascalon; at euentid thei schulen reste, for the Lord God of hem schal visite hem, and schal turne awei the caitifte of hem.
8 Èuo sam rug Moavov i ukore sinova Amonovijeh kojima ružiše moj narod, i raširiše se preko meða njihovijeh.
Y herde the schenschip of Moab, and blasfemyes of sones of Amon, whiche thei seiden schentfuli to my puple, and thei weren magnefied on the termes of hem.
9 Zato, tako ja bio živ, govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, Moav æe biti kao Sodom i sinovi Amonovi kao Gomor, mjesto koprivama, i slanica i vjeèna pustoš: ostatak naroda mojega oplijeniæe ih, i koji ostanu od naroda mojega naslijediæe ih.
Therfor Y lyue, seith the Lord of oostis, God of Israel, for Moab schal be as Sodom, and the sones of Amon as Gomorre; drynesse of thornes, and hepis of salt, and desert, til in to withouten ende. The relifs of my puple schulen rauysche hem, the residues of my folc schulen welde hem.
10 To æe im biti za ponositost njihovu; jer ružiše narod Gospoda nad vojskama i podizaše se na nj.
Sotheli this thing schal come to hem for her pride, for thei blasfemeden, and weren magnefied on the puple of the Lord of oostis.
11 Strašan æe im biti Gospod, jer æe istrijebiti sve bogove zemaljske, i njemu æe se klanjati svaki iz svojega mjesta, sva ostrva narodna.
The Lord schal be orible on hem, and he schal make feble alle goddis of erthe; and men of her place schulen worschipe hym, alle the ilis of hethene men.
12 I vi, Etiopljani, biæete pobijeni maèem mojim.
But and ye, Ethiopiens, schulen be slayn bi my swerd.
13 I dignuæe ruku svoju na sjever, i zatræe Asirsku, i Nineviju æe opustiti da bude suha kao pustinja.
And he schal stretche forth his hond on the north, and schal leese Assur; and he schal putte the feir citee Nynyue in to wildirnesse, and into with out weie, and as desert.
14 I u njoj æe ležati stada, svakojako zvijerje izmeðu naroda, i gem i æuk noæivaæe na dovratnicima njezinijem; glasom æe pjevati na prozorima; pustoš æe biti na pragovima, jer æe se poskidati kedrovina.
And flockis, and alle the beestis of folkis, schulen ligge in the myddil therof; and onacratalus, and irchun schulen dwelle in threshfoldis therof; vois of the syngynge in wyndow, and crow in the lyntil, for Y schal make thinne the strengthe therof.
15 Taki æe biti veseli grad, koji sjedi bez brige, koji govori u srcu svom: ja sam, i osim mene nema drugoga. Kako opustje! posta loža zvijerju! Ko god proðe mimo nj zviždaæe i mahati rukom.
This is the gloriouse citee dwellynge in trist, which seide in hir herte, Y am, and ther is noon other more withouten me. Hou is it maad vnto desert, a couche of beeste; ech man that schal passe bi it, schal hisse, and schal moue his hond.
