Zaharija 7
1 Potom èetvrte godine cara Darija doðe rijeè Gospodnja Zahariji èetvrtoga dana devetoga mjeseca, Hasleva,
Eso biyaduyale amola oubi sesegeyale (Gisilefi oubi) ode biyaduyale Da: liase ea ouligisu amoga, Hina Gode da nama sia: ne iasu i.
2 Kad poslaše u dom Božji Sarasara i Regemeleha i ljude svoje da mole Gospoda,
Amo eso galu, Bedele moilai dunu da Sialisa, Ligemelege amola ilia fa: no bobogesu dunu, amo Hina Gode Bagadedafa Ea hahawane dogolegele fidisu adole lama: ne, Ea Debolo diasuga asunasi.
3 I da govore sveštenicima, koji bijahu u domu Gospoda nad vojskama, i prorocima, i reku: hoæemo li plakati petoga mjeseca odvajajuæi se, kako èinismo veæ toliko godina?
Amola gobele salasu dunu amola balofede dunu ilima amane adole ba: ma: ne, asunasi, “Ninia da Debolo Diasu da mugululi dagoi amo dawa: ma: ne, ode bagohame amoga, oubi biyale huluane amoga dini dawa: lalu. Ninia da amo hou mae fisili, gebewane hamonanoma: bela: ?”
4 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
Goe sia: ne iasu da Hina Gode Ea sia: nama misi.
5 Kaži svemu narodu zemaljskom i sveštenicima, i reci: kad postiste i tužiste petoga i sedmoga mjeseca za sedamdeset godina, eda li meni postiste?
E da amane sia: i, “Isala: ili soge fi dunuma amola gobele salasu dunuma huluane ilima sia: ma. Ilia da ode 70 amoga oubi bi amola fesu amoga ha: i mae nawene didigia: su hamonoba, ilia da Nama nodone sia: ma: ne hame hamoi.
6 A kad jedete i pijete, ne jedete li i ne pijete li sami?
Amola ilia da ha: i maiyaba amola waini maiyaba, ilia da ilisu sadima: ne fawane na: loba.”
7 Nijesu li to rijeèi koje je Gospod proglasio preko preðašnjih proroka, kad Jerusalim bijaše naseljen i miran i gradovi njegovi oko njega, i kad bijaše naseljen južni kraj i ravnica?
Amo sia: Hina Gode da musa: balofede dunu amo ilia lafidili sia: i. Amo esoha Yelusaleme da bagade gaguiwane ba: i, amola dunu bagohame amo ganodini esalebe ba: i. Dunu bagohame da moilai amo Yelusaleme sisiga: i amo ganodini esalebe ba: i. Amola ga (south) soge amola guma: dini agolo soge goumi baiga gala, amo ganodini dunu bagohame esalebe ba: i.
8 Doðe rijeè Gospodnja Zahariji govoreæi:
Hina Gode da amo sia: ne iasu Segalaiama i,
9 Ovako govori Gospod nad vojskama: sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom.
“Na da musa: hemonega amo hamoma: ne sia: i Na fi dunuma i, ‘Dilia huluane moloidafa fofada: su hamoma! Amola asigi hou amola gogolema: ne olofosu hou dilia enoma enoma olelema.
10 I ne èinite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom.
Dilia da uda didalo, guluba: mano, ga fi dunu dili bisili esala amola nowa da hahani hame gaguiwane dili bisili esala, amo mae banenesima. Amola dilia dunu eno enoia wadela: lesimusa: mae ilegema. Na da amane sia: i!
11 Ali ne htješe slušati, i uzmakoše ramenom natrag, i zatiskoše uši svoje da ne èuju.
Be Na fi dunu da gasa fili, Na sia: nabimu higa: i. Ilia da Na sia: odoga: i.
12 I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne èuju zakona i rijeèi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka preðašnjih; zato doðe velik gnjev od Gospoda nad vojskama.
Ilia da ilila: dogo igi agoane ga: nasima: ne hamoi. Ilia da olelesu amo Na da musa: esalu balofede dunu ilia lafidili olelei, amo nabimu odoga: beba: le, Na da ougi bagade ba: i.
13 Zato kao što on vika a oni ne slušaše, tako i oni vikaše a ja ih ne slušah, govori Gospod nad vojskama.
Na da sia: noba, ilia da hame nababeba: le, ilia da Nama sia: ne gadoloba, Na amola da ilia sia: ne gadosu hame nabi.
14 Nego ih razmetnuh vihorom po svijem narodima, kojih ne poznavaše, i zemlja opustje iza njih da niko u nju ne dohoðaše niti se iz nje vraæaše, i obratiše milu zemlju u pustoš.
Na da mulu agoane, ili doa: le fasili, ga fi soge ganodini esaloma: ne, sefasi dagoi. Amola Na soge noga: idafa da bu wadela: i dunu hame esalebe soge hamoi dagoi.
