Pesma nad pesmama 4
1 Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oèi su ti kao u golubice izmeðu vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu;
Glej lepotica si, moja ljubezen, glej, lepotica si. Znotraj svojih pramenov imaš oči golobice. Tvoji lasje so kakor trop koz, ki se pojavljajo z gore Gileád.
2 Zubi su ti kao stado ovaca jednakih, kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove.
Tvoji zobje so podobni tropu ovc, ki so gladko ostrižene, ki so prišle gor iz kopanja, od katerih vsaka rodi dvojčke in med njimi ni nobene jalove.
3 Usne su ti kao konac skerleta, a govor ti je ljubak; kao kriška šipka jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih;
Tvoje ustnice so podobne škrlatnemu sukancu in tvoj govor je ljubek. Tvoja sènca so podobna koščku granatnega jabolka znotraj tvojih pramenov.
4 Vrat ti je kao kula Davidova sazidana za oružje, gdje vise tisuæama štitovi i svakojako oružje junaèko;
Tvoj vrat je podoben Davidovemu stolpu, zgrajenemu za orožarno, na katerem visi tisoč majhnih ščitov, vsi ščiti mogočnih ljudi.
5 Dvije su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu meðu ljiljanima.
Tvoji dve dojki sta podobni dvema mladima srnama, ki sta dvojčici, ki se paseta med lilijami.
6 Dok dan zahladi i sjenke otidu, iæi æu ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovu.
Dokler se ne zdani in sence ne odletijo, se bom spravila do gore mire in k hribu kadila.
7 Sva si lijepa draga moja, i nema nedostatka na tebi.
Popolnoma si lepotica, moja ljubezen, madeža ni na tebi.
8 Hodi sa mnom s Livana, nevjesto, hodi sa mnom s Livana, da gledaš s vrha Amanskoga, s vrha Senirskoga i Ermonskoga, iz peæina lavovskih, s gora risovskih.
Pridi z menoj iz Libanona, moja nevesta, z menoj iz Libanona. Poglej iz vrha Amáne, iz vrha Senírja in Hermona, iz levjih brlogov, z gora leopardov.
9 Otela si mi srce, sestro moja nevjesto, otela si mi srce jednijem okom svojim i jednijem lanèiæem s grla svojega.
Očarala si moje srce, moja sestra, moja nevesta; z enim izmed svojih očes si očarala moje srce, z eno verižico svojega vratu.
10 Lijepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevjesto, bolja je od vina ljubav tvoja, i miris ulja tvojih od svijeh mirisnijeh stvari.
Kako poštena je tvoja ljubezen, moja sestra, moja nevesta! Kako mnogo boljša je tvoja ljubezen kakor vino! In vonj tvojih mazil kakor vse dišave.
11 S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko, i miris je haljina tvojih kao miris Livanski.
Tvoje ustnice, oh moja nevesta, kapljajo kakor satovje. Med in mleko sta pod tvojim jezikom in vonj tvojih oblek je podoben vonju Libanona.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, izvor zatvoren, studenac zapeèaæen.
Obdan vrt je moja sestra, moja nevesta, zaprt izvir, zapečaten studenec.
13 Bilje je tvoje voænjak od šipaka s voæem krasnijem, od kipra i narda.
Tvoje rastline so sadovnjak granatnih jabolk s prijetnimi sadovi; kana z nardo;
14 Od narda i šafrana, od iðirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima.
narda in žafran; kolmež in cimet, z vsemi kadilnimi drevesi; mira in aloja z vsemi vodilnimi dišavami;
15 Izvore vrtovima, studenèe vode žive i koja teèe s Livana!
vrtni studenec, vodnjak živih vodá in vodotoki iz Libanona.
16 Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka doðe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voæe svoje.
Zbudi se, oh severni veter in pridi jug. Pihaj na moj vrt, da bodo njegove dišave lahko iztekale. Naj moj ljubljeni pride v svoj vrt in jé svoje prijetno sadje.
