Pesma nad pesmama 2
1 Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu.
- Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
2 Što je ljiljan meðu trnjem, to je draga moja meðu djevojkama.
- Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
3 Što je jabuka meðu drvetima šumskim, to je dragi moj meðu momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu.
- Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
4 Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.
Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
5 Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6 Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
7 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.
- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
8 Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova.
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
9 Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.
Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
10 Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
Dragi moj podiže glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
11 Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše.
jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
12 Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji.
Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
13 Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
14 Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da èujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno.
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.”
15 Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu.
Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
16 Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase meðu ljiljanima.
Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
17 Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenèe po gorama razdijeljenijem.
Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
