Pesma nad pesmama 1
1 Solomunova pjesma nad pjesmama.
Kantik A Kantik Yo, ki ekri pa Salomon.
2 Da me hoæe poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina.
Kite l bo m ak bo bouch li! Paske lanmou ou bon pase diven.
3 Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke.
Lwil pafen ou yo santi bon. Non ou menm se tankou lwil kap vide; se pou sa ke tout vyèj yo renmen ou konsa.
4 Vuci me, za tobom æemo trèati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaæemo se i veseliæemo se tobom, spominjaæemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te.
Rale m dèyè ou e annou kouri ansanm! Wa a mennen m nan chanm li yo. Lòt Yo “Nou va rejwi nan ou e fè kè kontan; nou va leve lanmou ou wo plis pase diven. Jenn Fi a Ak bon rezon, yo renmen ou konsa.”
5 Crna sam, ali lijepa, kæeri Jerusalimske, kao šatori Kidarski, kao zavjesi Solomunovi.
Mwen menm, mwen nwa; men mwen byen bèl, O fi a Jérusalem yo, tankou tant Kédar yo, tankou rido a Salomon yo.
6 Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da èuvam vinograde, i ne èuvah svojega vinograda, koji ja imam.
Pa gade mwen konsa akoz mwen nwa; solèy la brile m konsa. Fis a manman m yo te byen fache avè m; Yo te fè m gadyen chan rezen yo. Men pwòp jaden pa m nan vin neglije.
7 Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala meðu stadima drugova tvojih?
Pale mwen, ou menm nan ke nanm mwen tèlman renmen; ki kote ou fè patiraj twoupo ou a? Ki kote ou konn fè l kouche a midi? Paske poukisa mwen ta tankou yon moun ki vwale figi li nan kote twoupo zanmi ou yo?
8 Ako ne znaš, najljepša izmeðu žena, poði tragom za stadom, i pasi jariæe svoje pokraj stanova pastirskih.
Si ou menm, ou pa konnen, O pi bèl pami tout fanm yo; janbe swiv wout twoupo a, e fè patiraj pou jenn kabrit ou yo akote tant bèje ou yo.
9 Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem.
Pou mwen, cheri mwen an, ou tankou pi bèl poulich pami sa kap rale cha Farawon an.
10 Obrazi su tvoji okiæeni grivnama, i grlo tvoje nizovima.
Bò figi ou byen bèl ak zanno, kou ou ak bèl kolye.
11 Naèiniæemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem.
Nou va fè pou ou dekorasyon an lò anbeli ak pwent an ajan tou won.
12 Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris.
Pandan wa a te sou tab li, pafen mwen te rive kote l ak bèl odè.
13 Dragi mi je moj kita smirne, koja meðu dojkama mojim poèiva.
Sila ke m renmen an se yon pòch pafen; fèy bazilik ki pase tout nwit lan antre tete mwen.
14 Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih.
Cheri mwen an se yon grap flè jasmen byen plase nan chan rezen En-Guédi yo.
15 Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oèi su ti kao u golubice.
“Tèlman ou bèl, cheri mwen an; tèlman ou bèl! Zye ou tankou toutrèl yo.”
16 Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se.
Gade jan ou bèl e byen agreyab, cheri mwen an; anverite, se zèb vèt kap fè kabann nou.
17 Grede su nam u kuæama kedrove, daske su nam jelove.
Pilye kay nou se bwa sèd e travès yo se bwa pen.
