Rimljanima 7
1 Ili ne znate, braæo jer govorim onima koji znadu zakon da zakon vlada nad èovjekom dokle je živ?
An ignoratis fratres (scientibus enim legem loquor) quia lex in homine dominatur quanto tempore vivit?
2 Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega.
Nam quæ sub viro est mulier, vivente viro, alligata est legi: si autem mortuus fuerit vir eius, soluta est a lege viri.
3 Zato dakle dok joj je muž živ biva preljuboèinica ako poðe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljuboèinica ako poðe za drugoga.
Igitur, vivente viro, vocabitur adultera si fuerit cum alio viro: si autem mortuus fuerit vir eius, liberata est a lege viri: ut non sit adultera si fuerit cum alio viro.
4 Zato, braæo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovijem, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da plod donesemo Bogu.
Itaque fratres mei et vos mortificati estis legi per corpus Christi: ut sitis alterius, qui ex mortuis resurrexit, ut fructificemus Deo.
5 Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, koje zakon raðahu u udima našima da se smrti plod donosi.
Cum enim essemus in carne, passiones peccatorum, quæ per legem erant, operabantur in membris nostris, ut fructificarent morti.
6 A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova.
Nunc autem soluti sumus a lege mortis, in qua detinebamur, ita ut serviamus in novitate spiritus, et non in vetustate litteræ.
7 Šta æemo dakle reæi? Je li zakon grijeh? Bože saèuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: ne zaželi.
Quid ergo dicemus? Lex peccatum est? Absit. Sed peccatum non cognovi, nisi per legem: nam concupiscentiam nesciebam, nisi lex diceret: Non concupisces.
8 A grijeh uze poèetak kroz zapovijest, i naèini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.
Occasione autem accepta, peccatum per mandatum operatum est in me omnem concupiscentiam. Sine lege enim peccatum mortuum erat.
9 A ja življah nekad bez zakona; a kad doðe zapovijest, onda grijeh oživlje,
Ego autem vivebam sine lege aliquando. Sed cum venisset mandatum, peccatum revixit.
10 A ja umrijeh, i naðe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život.
Ego autem mortuus sum: et inventum est mihi mandatum, quod erat ad vitam, hoc esse ad mortem.
11 Jer grijeh uzevši poèetak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome.
Nam peccatum occasione accepta per mandatum, seduxit me, et per illud occidit.
12 Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra.
Itaque lex quidem sancta, et mandatum sanctum, et iustum, et bonum.
13 Dobro li dakle bi meni smrt? Bože saèuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom èineæi mi smrt, da bude grijeh odviše grješan zapoviješæu.
Quod ergo bonum est, mihi factum est mors? Absit. Sed peccatum, ut appareat peccatum, per bonum operatum est mihi mortem: ut fiat supra modum peccans peccatum per mandatum.
14 Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh:
Scimus enim quia lex spiritualis est: ego autem carnalis sum venundatus sub peccato.
15 Jer ne znam šta èinim, jer ne èinim ono šta hoæu, nego na što mrzim ono èinim.
Quod enim operor, non intelligo. Non enim quod volo bonum, hoc ago: sed quod odi malum, illud facio.
16 Ako li ono èinim šta neæu, hvalim zakon da je dobar.
Si autem quod nolo, illud facio: consentio legi, quoniam bona est.
17 A ovo više ja ne èinim nego grijeh koji živi u meni.
Nunc autem iam non ego operor illud, sed quod habitat in me peccatum.
18 Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali uèiniti dobro ne nalazim.
Scio enim quia non habitat in me, hoc est in carne mea, bonum. Nam velle, adiacet mihi: perficere autem bonum, non invenio.
19 Jer dobro šta hoæu ne èinim, nego zlo što neæu ono èinim.
Non enim quod volo bonum, hoc facio: sed quod nolo malum, hoc ago.
20 A kad èinim ono što neæu, veæ ja to ne èinim nego grijeh koji živi u meni.
Si autem quod nolo, illud facio: iam non ego operor illud, sed quod habitat in me, peccatum.
21 Nalazim dakle zakon, kad hoæu dobro da èinim, da me na zlo nagoni.
Invenio igitur legem, volenti mihi facere bonum, quoniam mihi malum adiacet:
22 Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu èovjeku;
condelector enim legi Dei secundum interiorem hominem:
23 Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima.
video autem aliam legem in membris meis, repugnantem legi mentis meæ, et captivantem me in lege peccati, quæ est in membris meis.
24 Ja nesreæni èovjek! Ko æe me izbaviti od tijela smrti ove?
Infelix ego homo, quis me liberabit de corpore mortis huius?
25 Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.
Gratia Dei per Iesum Christum Dominum nostrum. Igitur ego ipse mente servio legi Dei: carne autem, legi peccati.
