Rimljanima 10

1 Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.

2 Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu.

3 Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj.

4 Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je.

5 Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom.

6 A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista;

7 Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh. (Abyssos g12)

8 Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo.

9 Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen.

10 Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.

11 Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.

12 Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.

13 Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se.

14 Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika?

15 A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!

16 Ali svi ne poslušaše jevanðelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju?

17 Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje rijeèju Božijom.

18 Nego velim: zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta rijeèi njihove.

19 Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja æu vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiæu vas.

20 A Isaija govori slobodno: naðoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju.

21 A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.