Apokalipsa 11
1 I dade mi se trska kao palica govoreæi: ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i one što se klanjaju u njoj;
Nilyapelilue ililasi lya kuvombela ndavule ulukwegho ulwa kupimila. Nikavulua, “Vukabkange ukapime inyumba inyimike ijakufunyila ija Nguluve nilitekelo navala vano vikufunya mun'kate mwa mwene.
2 A portu što je izvan crkve, izbaci napolje, niti je mjeri, jer je dana neznabošcima; i grad sveti gaziæe èetrdeset i dva mjeseca.
Looli nungapimaghe kuluvigho ulwa kunji lwa nyumba inyimike ijabkufunyila, ulwakuvavapelilue avaanhu avapanji. Pe vikikanya ilikaja ilyimike munsiki ughwafighono fine nifivili.
3 I daæu dvojici svojijeh svjedoka, i proricaæe hiljadu i dvjesta i šezdeset dana obuèeni u vreæe.
Nikavapela avolesi vango vavili uvutavuliluavuvwa ku viila kunsiki ughwa mbilima jimo filundo fivili ni fijigho ntanda, yevafwalile ifigunila.”
4 Ovi su dvije masline i dva žiška što stoje pred gospodarom zemaljskijem.
Avolesi ava ghe mapiki gha vili agha makindu nifisonge fivili fino fyimile pavulongolo pa Mutua ghwa iisi.
5 I ako im ko nepravdu uèini, oganj izlazi iz usta njihovijeh, i poješæe neprijatelje njihove; i ko htjedbude da im uèini nažao onaj valja da bude ubijen.
Ndavule umuunhu ghweni ililamula ku nangania, umwooto kuhuma mumalomo ghavanave nakunangania avalugu vavanave. Ghweni juno ilonda kukuvanangania lunoghile abudue kusila iiji.
6 I ovi æe imati vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova proricanja; i imaæe vlast nad vodama da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom, kad god htjedbudu.
Avolesi ava valiningufu isa kudinda uvulanga ulwakuuti ifula najingatonyaghe unsiki ghuno vivila. valiningufu isa kuhambusia amalenga kuuva danda nakutova iisi ni mumuko sooni un'siki ghwoni vangighane.
7 I kad svrše svjedoèanstvo svoje, onda æe zvijer što izlazi iz bezdana uèiniti s njima rat, i pobijediæe ih i ubiæe ih. (Abyssos g12)
Unsiki gjuno viliva vamalile uvwolesi vuvanave, kila ikikanu nikiila kino kihuma mumwina ghuno ghusila kuvusila ivomba uvulugu vuvanave. Ikuvalefia na kukuvabuda. (Abyssos g12)
8 I tjelesa njihova ostaviæe na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Misir, gdje i Gospod naš razapet bi.
Amaviili ghavanave ghilighona mu m'pulo ughwa likaja ilivaha (ghuno ikihwani kitambulivua Sodoma ni Misiri) pano uMutua ghuvanave akapumusivue.
9 I gledaæe neki od naroda i plemena i jezika i koljena tjelesa njihova tri dana i po, i neæe dati da se njihova tjelesa metnu u grobove.
Ifighono fitatu na pakati vamo kuhuma muvaanhu, kisina, jovele, nakila kisina vilolagha amaviili ghavanave kange navange navilihumia uvutavule kuvika mu mbipa.
10 I koji žive na zemlji, obradovaæe se i razveseliæe se za njih, i slaæe dare jedan drugome, jer ova dva proroka muèiše one što žive na zemlji.
Vala vano vikukala mu iisi vihovoka vwimila vwa mwene nakukwovela, nambe kulaghisania uluvonolo ulwakuva avuo avaviili vavili valyavapumwisie vala vano vikukala mu iisi.
11 I poslije tri dana i po duh života od Boga uðe u njih; i staše oba na nogama svojima, i strah veliki napade na one koji ih gledahu.
Looli ifighono fitatu na pakati ulujilo nu vwumi kuhuma kwa Nguluve jikuvingila avene vikwima ku maghulu ghavanave. Uludwesi uluvaha lukuvaghwila vala vano vikuvagha.
12 I èuše glas veliki s neba, koji im govori: iziðite amo. I iziðoše na nebo na oblacima, i vidješe ih neprijatelji njihovi.
Kange vipulika ilisio ilivaha kuhuma kukyanya likuvavula, “Mwise kuno!” Navene viluta kukyanya mulifunde, unsiki ghuno avalugu vavanave viloola.
13 I u taj èas zatrese se zemlja vrlo, i deseti dijel grada pade, i tresenje zemlje pobi sedam hiljada imena èovjeèijih; i ostali se uplašiše, i daše slavu Bogu nebeskome.
Mukivalilo ikio kuliva nulutetemo uluvaha luno ulwa kijigho kimo ulwa likaja lughua. Avaanhu mbilima lekela lubale vibudua mu lutetemo navano visighala vwumi vikwoghopesivua nakumpela u Nguluve uvwimike uvwa kukyanya.
14 Zlo drugo proðe; evo zlo treæe ide brzo.
Iiga ja vuvili yejikilile. Lolagha! Iiga javutatu jikwisa ng'aning'ani.
15 I sedmi anðeo zatrubi i postaše veliki glasovi na nebesima govoreæi: posta carstvo svijeta Gospoda našega i Hrista njegova, i carovaæe va vijek vijeka. (aiōn g165)
Kange umunyamola ghwa lekela lubale akatovile ulukelema lwa mwene, nilisio ilikome lilyajovile kukyanya na kuuti, “Untua ghwa iisi vwa vatua umitua ghwitu nu ghwa Kilisite ghwa mwene. Ilitema kuvusila nakusila.” (aiōn g165)
16 I dvadeset i èetiri starješine koje sjeðahu pred Bogom na prijestolima svojima, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu
Looli avaghogholo ifijigho fivili na vane navano vakikalile pafitengo fya vutua pavulongolo pa Nguluve valyaulghwile vavuo pasii pa iisi, uvweni vuvanave vwinime pasi, naveene vakifunyagha kwa Nguluve.
17 Govoreæi: hvalimo te, Gospode Bože svedržitelju, koji jesi, i bješe, i biæeš, što si primio silu svoju veliku, i caruješ.
Vakaati, “Tuhumia inyongesio siitu kulyuve, Mutwa Nguluve, n'tema ghwa fyooni, ghwa juno pwale, najuno pweukale, utoolile ingufu sako imbaha isa kutengula kutema.
18 I neznabošci se prognjeviše, i doðe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se sudi, i da se da plata slugama tvojima, prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji zemlju pogubiše.
Avapanji vakakalala, looli ilyojo lisile. Un'siki ghufikile ku vafue ku highua uve kukuvohela avavombi vako avavili, avitiki na vano vikulyoghopa ilitavua lyako, vooni vavili vano navanoghile kiinu navanyangufu. Nu n'siki ghwako ghufikile un'siki ughwa kuvanangania vaala vano vakale vikujinangania iisi.”
19 I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se æivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.
Kange inyumba inyimike ijakufunyila ija Nguluve ku kyanya lilyadindulilue nilisanduka ilya agano lya mwene lilyavonike munyumba inyimike ija kufunyila ijamwene. Kwelukale ulumuli nu lumuli, injeghelo, ulugulumo ulwa ragi, ulutetemo ulwa iisi namavue agha fula.
