< Psalmi 95 >
1 Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega!
Antao hisabo am’ Iehovà; Antao hipoña-peo amy lamilamim-pandrombahan-tikañey.
2 Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu!
Ntao hiatrek’Aze am-pañandriañañe, antao hirebek’ ama’e an-tsabo.
3 Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.
Andrianamboatse jabahinake t’Iehovà, naho Mpanjaka ra’elahy ambone’ ze fanalolahy iaby.
4 U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su.
Am-pità’e ao o hatsikeokeo’ ty tane toio, Aze ka o lengom-bohitseo.
5 Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove naèinile.
Aze i riakey, ie ty namboatse aze, nitsenèm-pità’e i tane maikey.
6 Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim.
Mb’etoa, hiambane vaho hitalaho, antao hanongalek’ añatrefa’ Iehovà Mpitsene antikañe.
7 Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov:
Amy te ie t’i Andrianañaharentikañe; itika ro ondatim-piandraza’e, naho ty lia-raim-pità’e; Anito, naho janjiñe’ areo i fiarañanaña’ey!
8 “Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji,
Ko mañagàñe arofo, manahake te Meriba añe, tañ’andro’ i Masa am-babangoañ’ añe;
9 Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje.
Ie nazizin-droae’ areo, naoveove’iareo ndra te nioni’iereo o fitoloñakoo.
10 Èetrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih;
Efa-polo taoñe te nalaiñeko i tariratsey le nanoeko ty hoe: foko miola an-troke, fa tsy apota’ iareo o satakoo;
11 I zato se zakleh u gnjevu svom da neæe uæi u mir moj.”
Aa le nifanta ami’ty fifomboko: Toe tsy himoaha’iareo ty fitofàko.