< Psalmi 91 >
1 Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva.
Laus Cantici David. Qui habitat in adiutorio Altissimi, in protectione Dei cæli commorabitur.
2 Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam.
Dicet Domino: Susceptor meus es tu, et refugium meum: Deus meus sperabo in eum.
3 On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora;
Quoniam ipse liberavit me de laqueo venantium, et a verbo aspero.
4 Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda.
Scapulis suis obumbrabit tibi: et sub pennis eius sperabis:
5 Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju,
Scuto circumdabit te veritas eius: non timebis a timore nocturno,
6 Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori.
A sagitta volante in die, a negotio perambulante in tenebris: ab incursu, et dæmonio meridiano.
7 Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi.
Cadent a latere tuo mille, et decem millia a dextris tuis: ad te autem non appropinquabit.
8 Samo æeš gledati oèima svojima, i vidjeæeš platu bezbožnicima.
Verumtamen oculis tuis considerabis: et retributionem peccatorum videbis.
9 Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište.
Quoniam tu es Domine spes mea: Altissimum posuisti refugium tuum.
10 Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje.
Non accedet ad te malum: et flagellum non appropinquabit tabernaculo tuo.
11 Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim.
Quoniam angelis suis mandavit de te: ut custodiant te in omnibus viis tuis.
12 Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
In manibus portabunt te: ne forte offendas ad lapidem pedem tuum.
13 Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja.
Super aspidem, et basiliscum ambulabis: et conculcabis leonem et draconem.
14 “Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje.
Quoniam in me speravit, liberabo eum: protegam eum, quoniam cognovit nomen meum.
15 Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga.
Clamabit ad me, et ego exaudiam eum: cum ipso sum in tribulatione: eripiam eum et glorificabo eum.
16 Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu mu spasenje svoje.”
Longitudine dierum replebo eum: et ostendam illi salutare meum.