Psalmi 90
1 Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena.
The preier of Moises, the man of God. Lord, thou art maad help to vs; fro generacioun in to generacioun.
2 Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.
Bifore that hillis weren maad, ether the erthe and the world was formed; fro the world and in to the world thou art God.
3 Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!
Turne thou not awei a man in to lownesse; and thou seidist, Ye sones of men, be conuertid.
4 Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna.
For a thousynde yeer ben bifore thin iyen; as yistirdai, which is passid, and as keping in the niyt.
5 Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,
The yeeris of hem schulen be; that ben had for nouyt.
6 Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši.
Eerli passe he, as an eerbe, eerli florische he, and passe; in the euentid falle he doun, be he hard, and wexe drie.
7 Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.
For we han failid in thin ire; and we ben disturblid in thi strong veniaunce.
8 Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.
Thou hast set oure wickidnessis in thi siyt; oure world in the liytning of thi cheer.
9 Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.
For alle oure daies han failid; and we han failid in thin ire. Oure yeris schulen bithenke, as an yreyn;
10 Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo.
the daies of oure yeeris ben in tho seuenti yeeris. Forsothe, if fourescoor yeer ben in myyti men; and the more tyme of hem is trauel and sorewe. For myldenesse cam aboue; and we schulen be chastisid.
11 Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?
Who knew the power of thin ire; and durste noumbre thin ire for thi drede?
12 Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.
Make thi riythond so knowun; and make men lerned in herte bi wisdom.
13 Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje.
Lord, be thou conuertid sumdeel; and be thou able to be preied on thi seruauntis.
14 Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje.
We weren fillid eerli with thi merci; we maden ful out ioye, and we delitiden in alle oure daies.
15 Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju.
We weren glad for the daies in whiche thou madist vs meke; for the yeeris in whiche we siyen yuels.
16 Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem.
Lord, biholde thou into thi seruauntis, and in to thi werkis; and dresse thou the sones of hem.
17 Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.
And the schynyng of oure Lord God be on vs; and dresse thou the werkis of oure hondis on vs, and dresse thou the werk of oure hondis.
