Psalmi 90
1 Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena.
A prayer of Moses, the man of God. Lord, you have been a home to us one generation after another.
2 Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.
Before the mountains were born, or the earth and the world were brought forth, from everlasting to everlasting you are God.
3 Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!
You bring us back to the dust, you summon mortals to return.
4 Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna.
For you see a thousand years as the passing of yesterday, as a watch in the night.
5 Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,
Your floods sweep them away; they are like a dream, or like grass which sprouts in the morning,
6 Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši.
which blossoms and sprouts in the morning, but by evening is cut and withered.
7 Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.
For your anger consumes us, the heat of your wrath confounds us.
8 Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.
Our sins you have set before you, our secrets in the light of your face.
9 Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.
For through your wrath our days are declining, we bring our years to an end as a sigh.
10 Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo.
The span of our life is seventy years, or, if we are strong, maybe eighty; yet is their breadth but empty toil, for swiftly they go, and we fly away.
11 Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?
Who lays to heart the power of your anger? Or who stands in reverent awe of your wrath?
12 Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.
O teach us to count our days so our minds may learn wisdom.
13 Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje.
Return, O Lord; why so long? Relent on your servants.
14 Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje.
Grant us your love to the full in the morning, that all our days we may shout for joy.
15 Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju.
Make us glad for the days you have humbled us, for the evil years we have seen.
16 Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem.
Let your servants see you in action, show your majesty to their children.
17 Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.
Let the grace of the Lord our God be upon us, uphold what our hands are striving to do.
