Psalmi 89
1 Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima.
Intellectus Ethan Ezrahitæ. Misericordias Domini in æternum cantabo. In generationem et generationem annunciabo veritatem tuam in ore meo.
2 Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši:
Quoniam dixisti: In æternum misericordia ædificabitur in cælis: præparabitur veritas tua in eis.
3 “Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu:
Disposui testamentum electis meis, iuravi David servo meo:
4 Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena.
usque in æternum præparabo semen tuum. Et ædificabo in generationem, et generationem sedem tuam.
5 Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh.
Confitebuntur cæli mirabilia tua Domine: etenim veritatem tuam in ecclesia sanctorum.
6 Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim?
Quoniam quis in nubibus æquabitur Domino: similis erit Deo in filiis Dei?
7 Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.
Deus, qui glorificatur in consilio sanctorum: magnus et terribilis super omnes qui in circuitu eius sunt.
8 Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.
Domine Deus virtutum quis similis tibi? potens es Domine, et veritas tua in circuitu tuo.
9 Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš.
Tu dominaris potestati maris: motum autem fluctuum eius tu mitigas.
10 Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje.
Tu humiliasti sicut vulneratum, superbum: in brachio virtutis tuæ dispersisti inimicos tuos.
11 Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj.
Tui sunt cæli, et tua est terra, orbem terræ et plenitudinem eius tu fundasti:
12 Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje.
aquilonem, et mare tu creasti. Thabor et Hermon in nomine tuo exultabunt:
13 Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja.
tuum brachium cum potentia. Firmetur manus tua, et exaltetur dextera tua:
14 Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.
iustitia et iudicium præparatio sedis tuæ. Misericordia et veritas præcedent faciem tuam:
15 Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode;
beatus populus, qui scit iubilationem. Domine, in lumine vultus tui ambulabunt,
16 Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se.
et in nomine tuo exultabunt tota die: et in iustitia tua exaltabuntur.
17 Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš.
Quoniam gloria virtutis eorum tu es: et in beneplacito tuo exaltabitur cornu nostrum.
18 Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.
Quia Domini est assumptio nostra: et sancti Israel regis nostri.
19 Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.
Tunc locutus es in visione sanctis tuis, et dixisti: Posui adiutorium in potente: et exaltavi electum de plebe mea.
20 Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.
Inveni David servum meum: oleo sancto meo unxi eum.
21 Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga.
Manus enim mea auxiliabitur ei: et brachium meum confortabit eum.
22 Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.
Nihil proficiet inimicus in eo, et filius iniquitatis non apponet nocere ei.
23 Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu.
Et concidam a facie ipsius inimicos eius: et odientes eum in fugam convertam.
24 Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.
Et veritas mea, et misericordia mea cum ipso: et in nomine meo exaltabitur cornu eius.
25 Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.
Et ponam in mari manum eius: et in fluminibus dexteram eius.
26 On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega.
Ipse invocabit me: Pater meus es tu: Deus meus, et susceptor salutis meæ:
27 I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.
Et ego primogenitum ponam illum excelsum præ regibus terræ.
28 Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran.
In æternum servabo illi misericordiam meam: et testamentum meum fidele ipsi.
29 Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.
Et ponam in sæculum sæculi semen eius: et thronum eius sicut dies cæli.
30 Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim;
Si autem dereliquerint filii eius legem meam: et in iudiciis meis non ambulaverint:
31 Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju,
Si iustitias meas profanaverint: et mandata mea non custodierint:
32 Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;
Visitabo in virga iniquitates eorum: et in verberibus peccata eorum.
33 Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;
Misericordiam autem meam non dispergam ab eo: neque nocebo in veritate mea:
34 Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.
Neque profanabo testamentum meum: et quæ procedunt de labiis meis non faciam irrita.
35 Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?
Semel iuravi in sancto meo, si David mentiar:
36 Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;
semen eius in æternum manebit. Et thronus eius sicut Sol in conspectu meo,
37 On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”
et sicut Luna perfecta in æternum: et testis in cælo fidelis.
38 A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega;
Tu vero repulisti et despexisti: distulisti Christum tuum.
39 Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov.
Evertisti testamentum servi tui: profanasti in terra Sanctuarium eius.
40 Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.
Destruxisti omnes sepes eius: posuisti firmamentum eius formidinem.
41 Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.
Diripuerunt eum omnes transeuntes viam: factus est opprobrium vicinis suis.
42 Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove.
Exaltasti dexteram deprimentium eum: lætificasti omnes inimicos eius.
43 Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju;
Avertisti adiutorium gladii eius: et non es auxiliatus ei in bello.
44 Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju;
Destruxisti eum ab emundatione: et sedem eius in terram collisisti.
45 Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu.
Minorasti dies temporis eius: perfudisti eum confusione.
46 Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj?
Usquequo Domine avertis in finem: exardescet sicut ignis ira tua?
47 Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove?
Memorare quæ mea substantia: numquid enim vane constituisti omnes filios hominum?
Quis est homo, qui vivet, et non videbit mortem: eruet animam suam de manu inferi? (Sheol h7585)
49 Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom.
Ubi sunt misericordiæ tuæ antiquæ Domine, sicut iurasti David in veritate tua?
50 Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda,
Memor esto Domine opprobrii servorum tuorum (quod continui in sinu meo) multarum gentium.
51 Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega.
Quod exprobraverunt inimici tui Domine, quod exprobraverunt commutationem Christi tui.
52 Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.
Benedictus Dominus in æternum: fiat, fiat.
