< Psalmi 88 >
1 Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom.
The song of salm, to the sones of Chore, to victorie on Mahalat, for to answere, the lernyng of Heman Ezraite. Lord God of myn helthe; Y criede in dai and nyyt bifore thee.
2 Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu;
Mi preier entre bifore thi siyt; bowe doun thin eere to my preier.
3 Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. (Sheol )
For my soule is fillid with yuels; and my lijf neiyede to helle. (Sheol )
4 Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,
I am gessid with hem that goon doun in to the lake; Y am maad as a man with outen help,
5 Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.
and fre among deed men. As men woundid slepinge in sepulcris, of whiche men noon is myndeful aftir; and thei ben put awei fro thin hond.
6 Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.
Thei han put me in the lower lake; in derke places, and in the schadewe of deth.
7 Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
Thi strong veniaunce is confermed on me; and thou hast brouyt in alle thi wawis on me.
8 Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
Thou hast maad fer fro me my knowun; thei han set me abhomynacioun to hem silf. I am takun, and Y yede not out;
9 Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
myn iyen weren sijk for pouert. Lord, Y criede to thee; al dai Y spredde abrood myn hondis to thee.
10 Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
Whethir thou schalt do merueils to deed men; ether leechis schulen reise, and thei schulen knouleche to thee?
11 Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
Whether ony man in sepulcre schal telle thi merci; and thi treuthe in perdicioun?
12 Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
Whether thi merueilis schulen be knowun in derknessis; and thi riytfulnesse in the lond of foryetyng?
13 Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
And, Lord, Y criede to thee; and erli my preier schal bifor come to thee.
14 Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
Lord, whi puttist thou awei my preier; turnest awei thi face fro me?
15 Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
I am pore, and in traueils fro my yongthe; sotheli Y am enhaunsid, and Y am maad low, and disturblid.
16 Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
Thi wraththis passiden on me; and thi dredis disturbliden me.
17 Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.
Thei cumpassiden me as watir al dai; thei cumpassiden me togidere.
18 Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.
Thou madist fer fro me a frend and neiybore; and my knowun fro wretchidnesse.