< Psalmi 88 >
1 Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom.
O lord God of my salvation, I have cried day and night before you:
2 Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu;
Let my prayer come before you: incline your ear to my cry;
3 Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. (Sheol )
For my soul is full of troubles: and my life draws near to the grave. (Sheol )
4 Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,
I am counted with them that go down into the pit: I am as a man that has no strength:
5 Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.
Free among the dead, like the slain that lie in the grave, whom you remember no more: and they are cut off from your hand.
6 Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.
You have laid me in the lowest pit, in darkness, in the deeps.
7 Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
Your wrath lies hard on me, and you have afflicted me with all your waves. (Selah)
8 Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
You have put away my acquaintance far from me; you have made me an abomination to them: I am shut up, and I cannot come forth.
9 Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
My eye mourns by reason of affliction: LORD, I have called daily on you, I have stretched out my hands to you.
10 Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
Will you show wonders to the dead? shall the dead arise and praise you? (Selah)
11 Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
Shall your loving kindness be declared in the grave? or your faithfulness in destruction?
12 Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
Shall your wonders be known in the dark? and your righteousness in the land of forgetfulness?
13 Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
But to you have I cried, O LORD; and in the morning shall my prayer prevent you.
14 Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
LORD, why cast you off my soul? why hide you your face from me?
15 Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
I am afflicted and ready to die from my youth up: while I suffer your terrors I am distracted.
16 Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
Your fierce wrath goes over me; your terrors have cut me off.
17 Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.
They came round about me daily like water; they compassed me about together.
18 Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.
Lover and friend have you put far from me, and my acquaintance into darkness.