< Psalmi 81 >
1 Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu.
Al Vencedor: sobre Gitit: Salmo de Asaf. Cantad a Dios, fortaleza nuestra; al Dios de Jacob celebrad con júbilo.
2 Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom.
Tomad la canción, y tañed el adufe, el arpa de alegría con el salterio.
3 Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega.
Tocad la trompeta en la nueva luna, en el tiempo señalado, en el día de nuestra fiesta solemne.
4 Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva.
Porque estatuto es de Israel, ordenanza del Dios de Jacob.
5 Za svjedoèanstvo postavi Josifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, èuh:
Por testimonio en José lo ha constituido, cuando salió por la tierra de Egipto; donde oí lenguaje que no entendía.
6 “Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica.
Aparté su hombro de debajo de la carga; sus manos se quitaron de hacer obras de barro.
7 U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te.
En la calamidad clamaste, y yo te libré; te respondí en el secreto del trueno; te probé sobre las aguas de Meriba. (Selah)
8 Slušaj, narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, o kad bi me poslušao:
Oye, pueblo mío y te protestaré. Israel, si me oyeres,
9 Da ne bude u tebe tuðega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati.
no habrá en ti dios ajeno, ni te encorvarás a dios extraño.
10 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja æu ih napuniti.
Yo soy el SEÑOR tu Dios, que te hice subir de la tierra de Egipto; abre tu boca, y yo la llenaré.
11 Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me.
Mas mi pueblo no oyó mi voz, e Israel no me quiso a mí.
12 I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima.
Los dejé por tanto a la dureza de su corazón; caminaron en sus consejos.
13 O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim!
¡Oh, si mi pueblo me oyera, si Israel anduviera en mis caminos!
14 Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju;
En una nada derribara yo sus enemigos, y volviera mi mano sobre sus adversarios.
15 Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka;
Los aborrecedores del SEÑOR se le hubieran sometido; y el tiempo de ellos fuera para siempre.
16 Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih.”
Y Dios les hubiera sustentado con lo mejor del trigo; y de miel de la piedra te hubiera saciado.