Psalmi 81

1 Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu.

Psalmus Asaph, in finem, pro torcularibus, quinta sabbati. Exultate Deo adiutori nostro: iubilate Deo Iacob.

2 Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom.

Sumite psalmum, et date tympanum: psalterium iucundum cum cithara.

3 Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega.

Buccinate in Neomenia tuba, in insigni die sollemnitatis vestrae:

4 Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva.

Quia praeceptum in Israel est: et iudicium Deo Iacob.

5 Za svjedoèanstvo postavi Josifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, èuh:

Testimonium in Ioseph posuit illud, cum exiret de Terra Aegypti: linguam, quam non noverat, audivit.

6 “Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica.

Divertit ab oneribus dorsum eius: manus eius in cophino servierunt.

7 U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te.

In tribulatione invocasti me, et liberavi te: exaudivi te in abscondito tempestatis: probavi te apud aquam contradictionis.

8 Slušaj, narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, o kad bi me poslušao:

Audi populus meus, et contestabor te: Israel si audieris me,

9 Da ne bude u tebe tuðega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati.

non erit in te deus recens, neque adorabis deum alienum.

10 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja æu ih napuniti.

Ego enim sum Dominus Deus tuus, qui eduxi te de terra Aegypti: dilata os tuum, et implebo illud.

11 Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me.

Et non audivit populus meus vocem meam: et Israel non intendit mihi.

12 I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima.

Et dimisi eos secundum desideria cordis eorum, ibunt in adinventionibus suis.

13 O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim!

Si populus meus audisset me: Israel si in viis meis ambulasset:

14 Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju;

Pro nihilo forsitan inimicos eorum humiliassem: et super tribulantes eos misissem manum meam.

15 Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka;

Inimici Domini mentiti sunt ei: et erit tempus eorum in saecula.

16 Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih.”

Et cibavit eos ex adipe frumenti: et de petra, melle saturavit eos.