Psalmi 80

1 Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se!

Don mai bi da kaɗe-kaɗe. Mai muryar “Lilin Alkawari.” Na Asaf. Zabura ce. Ka ji mu, ya Makiyayin Isra’ila, kai da ka bishe Yusuf kamar garke. Kai da kake zaune a kursiyi tsakanin kerubobi, ka haskaka

2 Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš.

a gaban Efraim, Benyamin da Manasse. Ka tā da ƙarfinka; ka zo ka cece mu.

3 Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!

Ka mai da mu, ya Allah; ka sa fuskarka ta haskaka a kanmu, za mu kuwa cetu.

4 Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj?

Ya Ubangiji Allah Maɗaukaki, har yaushe fushinka zai yi ta ƙuna a kan addu’o’in mutanenka?

5 Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom.

Ka ciyar da su da burodin hawaye; ka sa suka sha hawaye ta cikakken kwaf.

6 Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom.

Ka mai da mu abin faɗa ga maƙwabtanmu, kuma abokan gābanmu suna mana ba’a.

7 Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!

Ka mai da mu, ya Allah Maɗaukaki; ka sa fuskarka ta haskaka a kanmu za mu kuwa cetu.

8 Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga.

Ka fitar da inabi daga Masar; ka kori al’ummai ka kuma dasa shi.

9 Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju.

Ka gyara wuri saboda shi, ya kuwa yi saiwa ya cike ƙasa.

10 Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji.

Aka rufe duwatsu da inuwarsa, manya-manyan itatuwan al’ul da rassansa.

11 Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke.

Ya miƙe rassansa zuwa Teku tohonsa har zuwa Kogi.

12 Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe?

Me ya sa ka rurrushe bangayensa don duk masu wucewa su tsinke’ya’yan inabinsa?

13 Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga.

Aladu daga kurmi suna ɓarnatar da shi halittun gonaki kuma suna cinsa.

14 Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj,

Ka komo wurinmu, ya Allah Maɗaukaki! Ka duba daga sama ka gani! Ka lura da wannan inabi,

15 Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi!

saiwar da hannun damarka ya dasa, ɗan da ka renar wa kanka.

16 Popaljen je ognjem, isjeèen, od strašnoga pogleda tvojega propade.

An yanke inabinka, an ƙone shi da wuta; a tsawatawarka mutanenka sun hallaka.

17 Neka bude ruka tvoja nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèijim kojega si utvrdio sebi!

Bari hannunka yă zauna a kan mutumin da yake hannun damarka, ɗan mutum da ka renar wa kanka.

18 I neæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaæemo.

Ta haka ba za mu juye mu bar ka ba; ka rayar da mu, za mu kuwa kira bisa sunanka.

19 Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!

Ka mai da mu, ya Ubangiji Allah Maɗaukaki; ka sa fuskarka ta haskaka a kanmu, za mu kuwa cetu.