< Psalmi 80 >
1 Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se!
Zborovođi. Po napjevu “Ljiljan svjedočanstva”. Asafov. Psalam. Pastiru Izraelov, počuj, ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
2 Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš.
pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!
3 Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
4 Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj?
Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj?
5 Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom.
Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?
6 Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom.
Dokle će se oko nas svađat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani?
7 Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
8 Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga.
Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.
9 Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju.
Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.
10 Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji.
Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi.
11 Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke.
Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke.
12 Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe?
Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze,
13 Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga.
da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri?
14 Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj,
Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
15 Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi!
zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!
16 Popaljen je ognjem, isjeèen, od strašnoga pogleda tvojega propade.
Oni koji ga spališe i posjekoše nek' izginu od prijetnje lica tvojega!
17 Neka bude ruka tvoja nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèijim kojega si utvrdio sebi!
Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
18 I neæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaæemo.
Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
19 Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!
Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!