Psalmi 78
1 Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
2 Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
3 Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
4 Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
5 Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
6 Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
8 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
10 Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
11 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
12 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
14 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
15 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
16 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
17 Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
18 I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj,
I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj,
19 I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
21 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
22 Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
23 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
24 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
25 Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti.
Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti.
26 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
27 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
28 Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
29 I najedoše se i dade im što su željeli.
I najedoše se i dade im što su željeli.
30 Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39 Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
40 Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
41 Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
42 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
43 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
48 Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
49 Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
50 Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
51 Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
52 I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
54 I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
55 Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
56 Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
57 Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
58 Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
59 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
60 Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
61 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62 I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
63 Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
64 Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
65 Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
66 I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
67 I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
68 Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
69 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
70 I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
71 I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
72 I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.
I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.
