Psalmi 78
1 Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
Intellectus Asaph. Attendite, popule meus, legem meam; inclinate aurem vestram in verba oris mei.
2 Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
Aperiam in parabolis os meum; loquar propositiones ab initio.
3 Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
Quanta audivimus, et cognovimus ea, et patres nostri narraverunt nobis.
4 Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
Non sunt occultata a filiis eorum in generatione altera, narrantes laudes Domini et virtutes ejus, et mirabilia ejus quæ fecit.
5 Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
Et suscitavit testimonium in Jacob, et legem posuit in Israël, quanta mandavit patribus nostris nota facere ea filiis suis:
6 Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
ut cognoscat generatio altera: filii qui nascentur et exsurgent, et narrabunt filiis suis,
7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
ut ponant in Deo spem suam, et non obliviscantur operum Dei, et mandata ejus exquirant:
8 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
ne fiant, sicut patres eorum, generatio prava et exasperans; generatio quæ non direxit cor suum, et non est creditus cum Deo spiritus ejus.
9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
Filii Ephrem, intendentes et mittentes arcum, conversi sunt in die belli.
10 Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
Non custodierunt testamentum Dei, et in lege ejus noluerunt ambulare.
11 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
Et obliti sunt benefactorum ejus, et mirabilium ejus quæ ostendit eis.
12 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
Coram patribus eorum fecit mirabilia in terra Ægypti, in campo Taneos.
13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
Interrupit mare, et perduxit eos, et statuit aquas quasi in utre:
14 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
et deduxit eos in nube diei, et tota nocte in illuminatione ignis.
15 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
Interrupit petram in eremo, et adaquavit eos velut in abysso multa.
16 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
Et eduxit aquam de petra, et deduxit tamquam flumina aquas.
17 Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
Et apposuerunt adhuc peccare ei; in iram excitaverunt Excelsum in inaquoso.
18 I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj,
Et tentaverunt Deum in cordibus suis, ut peterent escas animabus suis.
19 I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
Et male locuti sunt de Deo; dixerunt: Numquid poterit Deus parare mensam in deserto?
20 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
quoniam percussit petram, et fluxerunt aquæ, et torrentes inundaverunt. Numquid et panem poterit dare, aut parare mensam populo suo?
21 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
Ideo audivit Dominus et distulit; et ignis accensus est in Jacob, et ira ascendit in Israël:
22 Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
quia non crediderunt in Deo, nec speraverunt in salutari ejus.
23 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
Et mandavit nubibus desuper, et januas cæli aperuit.
24 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
Et pluit illis manna ad manducandum, et panem cæli dedit eis.
25 Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti.
Panem angelorum manducavit homo; cibaria misit eis in abundantia.
26 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
Transtulit austrum de cælo, et induxit in virtute sua africum.
27 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
Et pluit super eos sicut pulverem carnes, et sicut arenam maris volatilia pennata.
28 Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
Et ceciderunt in medio castrorum eorum, circa tabernacula eorum.
29 I najedoše se i dade im što su željeli.
Et manducaverunt, et saturati sunt nimis, et desiderium eorum attulit eis:
30 Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
non sunt fraudati a desiderio suo. Adhuc escæ eorum erant in ore ipsorum,
31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
et ira Dei ascendit super eos: et occidit pingues eorum, et electos Israël impedivit.
32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
In omnibus his peccaverunt adhuc, et non crediderunt in mirabilibus ejus.
33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
Et defecerunt in vanitate dies eorum, et anni eorum cum festinatione.
34 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
Cum occideret eos, quærebant eum et revertebantur, et diluculo veniebant ad eum.
35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
Et rememorati sunt quia Deus adjutor est eorum, et Deus excelsus redemptor eorum est.
36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
Et dilexerunt eum in ore suo, et lingua sua mentiti sunt ei;
37 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
cor autem eorum non erat rectum cum eo, nec fideles habiti sunt in testamento ejus.
38 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
Ipse autem est misericors, et propitius fiet peccatis eorum, et non disperdet eos. Et abundavit ut averteret iram suam, et non accendit omnem iram suam.
39 Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
Et recordatus est quia caro sunt, spiritus vadens et non rediens.
40 Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
Quoties exacerbaverunt eum in deserto; in iram concitaverunt eum in inaquoso?
41 Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
Et conversi sunt, et tentaverunt Deum, et sanctum Israël exacerbaverunt.
42 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
Non sunt recordati manus ejus, die qua redemit eos de manu tribulantis:
43 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
sicut posuit in Ægypto signa sua, et prodigia sua in campo Taneos;
44 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
et convertit in sanguinem flumina eorum, et imbres eorum, ne biberent.
45 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
Misit in eos cœnomyiam, et comedit eos, et ranam, et disperdidit eos;
46 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
et dedit ærugini fructus eorum, et labores eorum locustæ;
47 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
et occidit in grandine vineas eorum, et moros eorum in pruina;
48 Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
et tradidit grandini jumenta eorum, et possessionem eorum igni;
49 Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
misit in eos iram indignationis suæ, indignationem, et iram, et tribulationem, immissiones per angelos malos.
50 Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
Viam fecit semitæ iræ suæ: non pepercit a morte animabus eorum, et jumenta eorum in morte conclusit:
51 Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
et percussit omne primogenitum in terra Ægypti; primitias omnis laboris eorum in tabernaculis Cham:
52 I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
et abstulit sicut oves populum suum, et perduxit eos tamquam gregem in deserto:
53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
et deduxit eos in spe, et non timuerunt, et inimicos eorum operuit mare.
54 I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
Et induxit eos in montem sanctificationis suæ, montem quem acquisivit dextera ejus; et ejecit a facie eorum gentes, et sorte divisit eis terram in funiculo distributionis;
55 Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
et habitare fecit in tabernaculis eorum tribus Israël.
56 Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
Et tentaverunt, et exacerbaverunt Deum excelsum, et testimonia ejus non custodierunt.
57 Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
Et averterunt se, et non servaverunt pactum: quemadmodum patres eorum, conversi sunt in arcum pravum.
58 Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
In iram concitaverunt eum in collibus suis, et in sculptilibus suis ad æmulationem eum provocaverunt.
59 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
Audivit Deus, et sprevit, et ad nihilum redegit valde Israël.
60 Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
Et repulit tabernaculum Silo, tabernaculum suum, ubi habitavit in hominibus.
61 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
Et tradidit in captivitatem virtutem eorum, et pulchritudinem eorum in manus inimici.
62 I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
Et conclusit in gladio populum suum, et hæreditatem suam sprevit.
63 Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
Juvenes eorum comedit ignis, et virgines eorum non sunt lamentatæ.
64 Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
Sacerdotes eorum in gladio ceciderunt, et viduæ eorum non plorabantur.
65 Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
Et excitatus est tamquam dormiens Dominus, tamquam potens crapulatus a vino.
66 I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
Et percussit inimicos suos in posteriora; opprobrium sempiternum dedit illis.
67 I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
Et repulit tabernaculum Joseph, et tribum Ephraim non elegit:
68 Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
sed elegit tribum Juda, montem Sion, quem dilexit.
69 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
Et ædificavit sicut unicornium sanctificium suum, in terra quam fundavit in sæcula.
70 I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
Et elegit David, servum suum, et sustulit eum de gregibus ovium; de post fœtantes accepit eum:
71 I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
pascere Jacob servum suum, et Israël hæreditatem suam.
72 I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.
Et pavit eos in innocentia cordis sui, et in intellectibus manuum suarum deduxit eos.
