Psalmi 78
1 Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
Intellectus Asaph. Attendite popule meus legem meam: inclinate aurem vestram in verba oris mei.
2 Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
Aperiam in parabolis os meum: loquar propositiones ab initio.
3 Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
Quanta audivimus et cognovimus ea: et patres nostri narraverunt nobis.
4 Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
Non sunt occultata a filiis eorum, in generatione altera. Narrantes laudes Domini, et virtutes eius, et mirabilia eius quæ fecit.
5 Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
Et suscitavit testimonium in Iacob: et legem posuit in Israel. Quanta mandavit patribus nostris nota facere ea filiis suis:
6 Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
ut cognoscat generatio altera. Filii qui nascentur, et exurgent, et narrabunt filiis suis,
7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
Ut ponant in Deo spem suam, et non obliviscantur operum Dei: et mandata eius exquirant.
8 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
Ne fiant sicut patres eorum: generatio prava et exasperans. Generatio, quæ non direxit cor suum: et non est creditus cum Deo spiritus eius.
9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
Filii Ephrem intendentes et mittentes arcum: conversi sunt in die belli.
10 Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
Non custodierunt testamentum Dei, et in lege eius noluerunt ambulare.
11 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
Et obliti sunt benefactorum eius, et mirabilium eius quæ ostendit eis.
12 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
Coram patribus eorum fecit mirabilia in terra Ægypti, in campo Taneos.
13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
Interrupit mare, et perduxit eos: et statuit aquas quasi in utre.
14 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
Et deduxit eos in nube diei: et tota nocte in illuminatione ignis.
15 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
Interrupit petram in eremo: et adaquavit eos velut in abysso multa.
16 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
Et eduxit aquam de petra: et deduxit tamquam flumina aquas.
17 Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
Et apposuerunt adhuc peccare ei: in iram excitaverunt Excelsum in inaquoso.
18 I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj,
Et tentaverunt Deum in cordibus suis: ut peterent escas animabus suis.
19 I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
Et male locuti sunt de Deo: dixerunt: Numquid poterit Deus parare mensam in deserto?
20 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
Quoniam percussit petram, et fluxerunt aquæ, et torrentes inundaverunt. Numquid et panem poterit dare, aut parare mensam populo suo?
21 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
Ideo audivit Dominus, et distulit: et ignis accensus est in Iacob, et ira ascendit in Israel:
22 Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
Quia non crediderunt in Deo, nec speraverunt in salutari eius:
23 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
Et mandavit nubibus desuper, et ianuas cæli aperuit.
24 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
Et pluit illis manna ad manducandum, et panem cæli dedit eis.
25 Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti.
Panem angelorum manducavit homo: cibaria misit eis in abundantia.
26 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
Transtulit Austrum de cælo: et induxit in virtute sua Africum.
27 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
Et pluit super eos sicut pulverem carnes, et sicut arenam maris volatilia pennata.
28 Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
Et ceciderunt in medio castrorum eorum: circa tabernacula eorum.
29 I najedoše se i dade im što su željeli.
Et manducaverunt et saturati sunt nimis, et desiderium eorum attulit eis:
30 Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
non sunt fraudati a desiderio suo. Adhuc escæ eorum erant in ore ipsorum,
31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
et ira Dei ascendit super eos. Et occidit pingues eorum, et electos Israel impedivit.
32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
In omnibus his peccaverunt adhuc: et non crediderunt in mirabilibus eius.
33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
Et defecerunt in vanitate dies eorum: et anni eorum cum festinatione.
34 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
Cum occideret eos, quærebant eum: et revertebantur, et diluculo veniebant ad eum.
35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
Et rememorati sunt quia Deus adiutor est eorum: et Deus excelsus redemptor eorum est.
36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
Et dilexerunt eum in ore suo, et lingua sua mentiti sunt ei:
37 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
Cor autem eorum non erat rectum cum eo: nec fideles habiti sunt in testamento eius.
38 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
Ipse autem est misericors, et propitius fiet peccatis eorum: et non disperdet eos. Et abundavit ut averteret iram suam: et non accendit omnem iram suam:
39 Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
Et recordatus est quia caro sunt: spiritus vadens, et non rediens.
40 Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
Quoties exacerbaverunt eum in deserto, in iram concitaverunt eum in inaquoso?
41 Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
Et conversi sunt, et tentaverunt Deum: et Sanctum Israel exacerbaverunt.
42 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
Non sunt recordati manus eius, die qua redemit eos de manu tribulantis,
43 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
Sicut posuit in Ægypto signa sua, et prodigia sua in campo Taneos.
44 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
Et convertit in sanguinem flumina eorum, et imbres eorum, ne biberent.
45 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
Misit in eos cœnomyiam, et comedit eos: et ranam, et disperdidit eos.
46 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
Et dedit ærugini fructus eorum: et labores eorum locustæ.
47 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
Et occidit in grandine vineas eorum: et moros eorum in pruina.
48 Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
Et tradidit grandini iumenta eorum: et possessionem eorum igni.
49 Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
Misit in eos iram indignationis suæ: indignationem, et iram, et tribulationem: immissiones per angelos malos.
50 Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
Viam fecit semitæ iræ suæ, non pepercit a morte animabus eorum: et iumenta eorum in morte conclusit.
51 Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
Et percussit omne primogenitum in terra Ægypti: primitias omnis laboris eorum in tabernaculis Cham.
52 I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
Et abstulit sicut oves populum suum: et perduxit eos tamquam gregem in deserto.
53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
Et deduxit eos in spe, et non timuerunt: et inimicos eorum operuit mare.
54 I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
Et induxit eos in montem sanctificationis suæ, montem, quem acquisivit dextera eius. Et eiecit a facie eorum Gentes: et sorte divisit eis terram in funiculo distributionis.
55 Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
Et habitare fecit in tabernaculis eorum tribus Israel.
56 Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
Et tentaverunt, et exacerbaverunt Deum excelsum: et testimonia eius non custodierunt.
57 Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
Et averterunt se, et non servaverunt pactum: quemadmodum patres eorum, conversi sunt in arcum pravum.
58 Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
In iram concitaverunt eum in collibus suis: et in sculptilibus suis ad æmulationem eum provocaverunt.
59 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
Audivit Deus, et sprevit: et ad nihilum redegit valde Israel.
60 Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
Et repulit tabernaculum Silo, tabernaculum suum, ubi habitavit in hominibus.
61 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
Et tradidit in captivitatem virtutem eorum: et pulchritudinem eorum in manus inimici.
62 I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
Et conclusit in gladio populum suum: et hereditatem suam sprevit.
63 Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
Iuvenes eorum comedit ignis: et virgines eorum non sunt lamentatæ.
64 Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
Sacerdotes eorum in gladio ceciderunt: et viduæ eorum non plorabantur.
65 Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
Et excitatus est tamquam dormiens Dominus, tamquam potens crapulatus a vino.
66 I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
Et percussit inimicos suos in posteriora: opprobrium sempiternum dedit illis.
67 I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
Et repulit tabernaculum Ioseph: et tribum Ephraim non elegit:
68 Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
Sed elegit tribum Iuda, montem Sion quem dilexit.
69 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
Et ædificavit sicut unicornium sanctificium suum in terra, quam fundavit in sæcula.
70 I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
Et elegit David servum suum, et sustulit eum de gregibus ovium: de post fœtantes accepit eum.
71 I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
Pascere Iacob servum suum, et Israel hereditatem suam:
72 I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.
Et pavit eos in innocentia cordis sui: et in intellectibus manuum suarum deduxit eos.
