Psalmi 77

1 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti.

In finem, pro Idithun. Psalmus Asaph. Voce mea ad Dominum clamavi; voce mea ad Deum, et intendit mihi.

2 U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi.

In die tribulationis meæ Deum exquisivi; manibus meis nocte contra eum, et non sum deceptus. Renuit consolari anima mea;

3 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.

memor fui Dei, et delectatus sum, et exercitatus sum, et defecit spiritus meus.

4 Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.

Anticipaverunt vigilias oculi mei; turbatus sum, et non sum locutus.

5 Prebrajam stare dane i godine od vijekova.

Cogitavi dies antiquos, et annos æternos in mente habui.

6 Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:

Et meditatus sum nocte cum corde meo, et exercitabar, et scopebam spiritum meum.

7 “Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?

Numquid in æternum projiciet Deus? aut non apponet ut complacitior sit adhuc?

8 Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?

aut in finem misericordiam suam abscindet, a generatione in generationem?

9 Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?”

aut obliviscetur misereri Deus? aut continebit in ira sua misericordias suas?

10 I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.

Et dixi: Nunc cœpi; hæc mutatio dexteræ Excelsi.

11 Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje.

Memor fui operum Domini, quia memor ero ab initio mirabilium tuorum:

12 Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;

et meditabor in omnibus operibus tuis, et in adinventionibus tuis exercebor.

13 Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?

Deus, in sancto via tua: quis deus magnus sicut Deus noster?

14 Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;

Tu es Deus qui facis mirabilia: notam fecisti in populis virtutem tuam.

15 Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.

Redemisti in brachio tuo populum tuum, filios Jacob et Joseph.

16 Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.

Viderunt te aquæ, Deus; viderunt te aquæ, et timuerunt: et turbatæ sunt abyssi.

17 Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu.

Multitudo sonitus aquarum; vocem dederunt nubes. Etenim sagittæ tuæ transeunt;

18 Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.

vox tonitrui tui in rota. Illuxerunt coruscationes tuæ orbi terræ; commota est, et contremuit terra.

19 Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.

In mari via tua, et semitæ tuæ in aquis multis, et vestigia tua non cognoscentur.

20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.

Deduxisti sicut oves populum tuum, in manu Moysi et Aaron.