Psalmi 77

1 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti.

In finem, pro Idithun, Psalmus Asaph. Voce mea ad Dominum clamavi: voce mea ad Deum, et intendit mihi.

2 U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi.

In die tribulationis meæ Deum exquisivi, manibus meis nocte contra eum: et non sum deceptus. Renuit consolari anima mea,

3 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.

memor fui Dei, et delectatus sum, et exercitatus sum: et defecit spiritus meus.

4 Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.

Anticipaverunt vigilias oculi mei: turbatus sum, et non sum locutus.

5 Prebrajam stare dane i godine od vijekova.

Cogitavi dies antiquos: et annos æternos in mente habui.

6 Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:

Et meditatus sum nocte cum corde meo, et exercitabar, et scopebam spiritum meum.

7 “Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?

Numquid in æternum proiiciet Deus: aut non apponet ut complacitior sit adhuc?

8 Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?

Aut in finem misericordiam suam abscindet, a generatione in generationem?

9 Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?”

Aut obliviscetur misereri Deus? aut continebit in ira sua misericordias suas?

10 I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.

Et dixi nunc cœpi: hæc mutatio dexteræ Excelsi.

11 Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje.

Memor fui operum Domini: quia memor ero ab initio mirabilium tuorum,

12 Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;

et meditabor in omnibus operibus tuis: et in adinventionibus tuis exercebor.

13 Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?

Deus in sancto via tua: quis Deus magnus sicut Deus noster?

14 Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;

Tu es Deus qui facis mirabilia. Notam fecisti in populis virtutem tuam:

15 Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.

redemisti in brachio tuo populum tuum, filios Iacob, et Ioseph.

16 Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.

Viderunt te aquæ Deus, viderunt te aquæ: et timuerunt, et turbatæ sunt abyssi.

17 Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu.

Multitudo sonitus aquarum: vocem dederunt nubes. Etenim sagittæ tuæ transeunt:

18 Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.

vox tonitrui tui in rota. Illuxerunt coruscationes tuæ orbi terræ: commota est et contremuit terra.

19 Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.

In mari via tua, et semitæ tuæ in aquis multis: et vestigia tua non cognoscentur.

20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.

Deduxisti sicut oves populum tuum, in manu Moysi et Aaron.