Psalmi 77
1 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti.
Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
2 U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi.
U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
3 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.
Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
4 Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.
Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
5 Prebrajam stare dane i godine od vijekova.
Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
6 Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:
razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
7 “Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?
“Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
8 Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?
Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
9 Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?”
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”
10 I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.
I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”
11 Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje.
Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
12 Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;
Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
13 Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?
Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
14 Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
15 Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.
Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
16 Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.
Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
17 Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu.
Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
18 Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
19 Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.
Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.
Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
