Psalmi 73

1 Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca.

2 A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja,

3 Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive.

4 Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo.

5 Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima.

6 Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho.

7 Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape.

8 Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.

9 Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.

10 I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.

11 I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna?

12 Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo.

13 Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,

14 Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?

15 Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.

16 I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.

17 Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.

18 Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!

19 Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!

20 Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.

21 Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,

22 Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom.

23 Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku.

24 Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu.

25 Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji.

26 Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.

27 Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe.

28 A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja.