Psalmi 73
1 Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca.
psalmus Asaph quam bonus Israhel Deus his qui recto sunt corde
2 A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja,
mei autem paene moti sunt pedes paene effusi sunt gressus mei
3 Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive.
quia zelavi super iniquis pacem peccatorum videns
4 Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo.
quia non est respectus morti eorum et firmamentum in plaga eorum
5 Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima.
in labore hominum non sunt et cum hominibus non flagellabuntur
6 Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho.
ideo tenuit eos superbia operti sunt iniquitate et impietate sua
7 Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape.
prodiet quasi ex adipe iniquitas eorum transierunt in affectum cordis
8 Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.
cogitaverunt et locuti sunt in nequitia iniquitatem in excelso locuti sunt
9 Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
posuerunt in caelum os suum et lingua eorum transivit in terra
10 I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.
ideo convertetur populus meus hic et dies pleni invenientur in eis
11 I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna?
et dixerunt quomodo scit Deus et si est scientia in Excelso
12 Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
ecce ipsi peccatores et abundantes in saeculo obtinuerunt divitias
13 Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,
et dixi ergo sine causa iustificavi cor meum et lavi inter innocentes manus meas
14 Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
et fui flagellatus tota die et castigatio mea in matutino
15 Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
si dicebam narrabo sic ecce nationem filiorum tuorum reprobavi
16 I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.
et existimabam cognoscere hoc labor est ante me
17 Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
donec intrem in sanctuarium Dei intellegam in novissimis eorum
18 Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
verumtamen propter dolos posuisti eis deiecisti eos dum adlevarentur
19 Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
quomodo facti sunt in desolationem subito defecerunt perierunt propter iniquitatem suam
20 Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.
velut somnium surgentium Domine in civitate tua imaginem ipsorum ad nihilum rediges
21 Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
quia inflammatum est cor meum et renes mei commutati sunt
22 Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom.
et ego ad nihilum redactus sum et nescivi
23 Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku.
ut iumentum factus sum apud te et ego semper tecum
24 Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu.
tenuisti manum dexteram meam et in voluntate tua deduxisti me et cum gloria suscepisti me
25 Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji.
quid enim mihi est in caelo et a te quid volui super terram
26 Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.
defecit caro mea et cor meum Deus cordis mei et pars mea Deus in aeternum
27 Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe.
quia ecce qui elongant se a te peribunt perdidisti omnem qui fornicatur abs te
28 A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja.
mihi autem adherere Deo bonum est ponere in Domino Deo spem meam ut adnuntiem omnes praedicationes tuas in portis filiae Sion
