Psalmi 71
1 U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom.
Psalmus David, Filiorum Ionadab, et priorum captivorum. In te Domine speravi, non confundar in æternum:
2 Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.
in iustitia tua libera me, et eripe me. Inclina ad me aurem tuam, et salva me.
3 Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja.
Esto mihi in Deum protectorem, et in locum munitum: ut salvum me facias, Quoniam firmamentum meum, et refugium meum es tu.
4 Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove.
Deus meus eripe me de manu peccatoris, et de manu contra legem agentis et iniqui:
5 Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje.
Quoniam tu es patientia mea Domine: Domine spes mea a iuventute mea.
6 Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda.
In te confirmatus sum ex utero: de ventre matris meæ tu es protector meus: In te cantatio mea semper:
7 Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako.
tamquam prodigium factus sum multis: et tu adiutor fortis.
8 Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.
Repleatur os meum laude, ut cantem gloriam tuam: tota die magnitudinem tuam.
9 Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.
Ne proiicias me in tempore senectutis: cum defecerit virtus mea, ne derelinquas me.
10 Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,
Quia dixerunt inimici mei mihi: et qui custodiebant animam meam, consilium fecerunt in unum,
11 Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.
Dicentes: Deus dereliquit eum, persequimini, et comprehendite eum: quia non est qui eripiat.
12 Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ.
Deus ne elongeris a me: Deus meus in auxilium meum respice.
13 Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!
Confundantur, et deficiant detrahentes animæ meæ: operiantur confusione, et pudore qui quærunt mala mihi.
14 A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi.
Ego autem semper sperabo: et adiiciam super omnem laudem tuam.
15 Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja.
Os meum annuntiabit iustitiam tuam: tota die salutare tuum. Quoniam non cognovi litteraturam,
16 Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu.
introibo in potentias Domini: Domine, memorabor iustitiæ tuæ solius.
17 Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja.
Deus docuisti me a iuventute mea: et usque nunc pronuntiabo mirabilia tua.
18 Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.
Et usque in senectam et senium: Deus ne derelinquas me, Donec annunciem brachium tuum generationi omni, quæ ventura est: Potentiam tuam,
19 Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti?
et iustitiam tuam Deus usque in altissima, quæ fecisti magnalia: Deus quis similis tibi?
20 Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.
Quantas ostendisti mihi tribulationes multas, et malas: et conversus vivificasti me: et de abyssis terræ iterum reduxisti me:
21 Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.
Multiplicasti magnificentiam tuam: et conversus consolatus es me.
22 I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev!
Nam et ego confitebor tibi in vasis psalmi veritatem tuam: Deus psallam tibi in cithara, sanctus Israel.
23 Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.
Exultabunt labia mea cum cantavero tibi: et anima mea, quam redemisti.
24 I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.
Sed et lingua mea tota die meditabitur iustitiam tuam: cum confusi et reveriti fuerint qui quærunt mala mihi.
