Psalmi 71

1 U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom.

Lord, Y hopide in thee, be Y not schent with outen ende;

2 Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.

in thi riytwisnesse delyuere thou me, and rauysche me out. Bowe doun thin eere to me; and make me saaf.

3 Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja.

Be thou to me in to God a defendere; and in to a strengthid place, that thou make me saaf. For thou art my stidefastnesse; and my refuit.

4 Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove.

My God, delyuere thou me fro the hoond of the synner; and fro the hoond of a man doynge ayens the lawe, and of the wickid man.

5 Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje.

For thou, Lord, art my pacience; Lord, thou art myn hope fro my yongthe.

6 Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda.

In thee Y am confermyd fro the wombe; thou art my defendere fro the wombe of my modir.

7 Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako.

My syngyng is euere in thee; Y am maad as a greet wonder to many men; and thou art a strong helpere.

8 Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.

My mouth be fillid with heriyng; that Y synge thi glorie, al dai thi greetnesse.

9 Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.

Caste thou not awei me in the tyme of eldnesse; whanne my vertu failith, forsake thou not me.

10 Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,

For myn enemyes seiden of me; and thei that kepten my lijf maden counsel togidere.

11 Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.

Seiynge, God hath forsake hym; pursue ye, and take hym; for noon is that schal delyuere.

12 Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ.

God, be thou not maad afer fro me; my God, biholde thou in to myn help.

13 Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!

Men that bacbiten my soule, be schent, and faile thei; and be thei hilid with schenschip and schame, that seken yuels to me.

14 A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi.

But Y schal hope euere; and Y schal adde euere ouer al thi preising.

15 Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja.

Mi mouth schal telle thi riytfulnesse; al dai thin helthe. For Y knewe not lettrure, Y schal entre in to the poweres of the Lord;

16 Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu.

Lord, Y schal bithenke on thi riytfulnesse aloone.

17 Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja.

God, thou hast tauyt me fro my yongthe, and `til to now; Y schal telle out thi merueilis.

18 Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.

And til in to `the eldnesse and the laste age; God, forsake thou not me. Til Y telle thin arm; to eche generacioun, that schal come. Til Y telle thi myyt,

19 Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti?

and thi riytfulnesse, God, til in to the hiyeste grete dedis which thou hast do; God, who is lijk thee?

20 Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.

Hou grete tribulaciouns many and yuele hast thou schewid to me; and thou conuertid hast quykenyd me, and hast eft brouyt me ayen fro the depthis of erthe.

21 Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.

Thou hast multiplied thi greet doyng; and thou conuertid hast coumfortid me.

22 I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev!

For whi and Y schal knowleche to thee, thou God, thi treuthe in the instrumentis of salm; Y schal synge in an harpe to thee, that art the hooli of Israel.

23 Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.

Mi lippis schulen make fulli ioye, whanne Y schal synge to thee; and my soule, which thou ayen bouytist.

24 I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.

But and my tunge schal thenke al dai on thi riytfulnesse; whanne thei schulen be schent and aschamed, that seken yuelis to me.