Psalmi 7
1 Gospode, Bože moj! u tebe se uzdam, saèuvaj me od svijeh koji me gone, i izbavi me.
Psalmus David, quem cantavit Domino pro verbis Chusi, filii Jemini. Domine Deus meus, in te speravi; salvum me fac ex omnibus persequentibus me, et libera me:
2 Da mi neprijatelj ne išèupa duše kao lav. Èupa, a nema ko da izbavi.
nequando rapiat ut leo animam meam, dum non est qui redimat, neque qui salvum faciat.
3 Gospode, Bože moj! ako sam to uèinio, ako je nepravda u rukama mojima,
Domine Deus meus, si feci istud, si est iniquitas in manibus meis,
4 Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu, ili krivo uèinio onima koji na me na pravdi napadahu;
si reddidi retribuentibus mihi mala, decidam merito ab inimicis meis inanis.
5 Neka goni neprijatelj dušu moju, i neka je stigne, i pogazi na zemlju život moj i slavu moju u prah obrati.
Persequatur inimicus animam meam, et comprehendat; et conculcet in terra vitam meam, et gloriam meam in pulverem deducat.
6 Ustani, Gospode, u gnjevu svojem; digni se na žestinu neprijatelja mojih; probudi se meni na pomoæ, i otvori sud.
Exsurge, Domine, in ira tua, et exaltare in finibus inimicorum meorum: et exsurge, Domine Deus meus, in præcepto quod mandasti,
7 I ljudstvo æe se sleæi oko tebe; iznad njega izaði u visinu.
et synagoga populorum circumdabit te: et propter hanc in altum regredere:
8 Gospod sudi narodima. Sudi mi, Gospode, po pravdi mojoj, i po bezazlenosti mojoj neka mi bude.
Dominus judicat populos. Judica me, Domine, secundum justitiam meam, et secundum innocentiam meam super me.
9 Nek se prekine zloæa bezbožnika, a pravednika potpomozi, jer ti ispituješ srca i utrobe, Bože pravedni!
Consumetur nequitia peccatorum, et diriges justum, scrutans corda et renes, Deus.
10 Štit je meni u Boga, koji èuva one koji su prava srca.
Justum adjutorium meum a Domino, qui salvos facit rectos corde.
11 Bog je pravedan sudija, i Bog je svaki dan gotov na gnjev.
Deus judex justus, fortis, et patiens; numquid irascitur per singulos dies?
12 Ako se neæe bezbožnik da obrati, on oštri maè svoj, nateže luk svoj, i naperuje ga;
Nisi conversi fueritis, gladium suum vibrabit; arcum suum tetendit, et paravit illum.
13 I zapinje smrtnu strijelu, èini strijele svoje da pale.
Et in eo paravit vasa mortis, sagittas suas ardentibus effecit.
14 Gle, bezbožnik zaèe nepravdu, trudan bijaše zloèinstvom, i rodi sebi prijevaru.
Ecce parturiit injustitiam; concepit dolorem, et peperit iniquitatem.
15 Kopa jamu i iskopa, i pade u jamu koju je naèinio.
Lacum aperuit, et effodit eum; et incidit in foveam quam fecit.
16 Zloba njegova obrati se na njegovu glavu, i zloèinstvo njegovo pade na tjeme njegovo.
Convertetur dolor ejus in caput ejus, et in verticem ipsius iniquitas ejus descendet.
17 Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda višnjega.
Confitebor Domino secundum justitiam ejus, et psallam nomini Domini altissimi.
