Psalmi 68
1 Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj.
In finem, Psalmus Cantici ipsi David. Exurgat Deus, et dissipentur inimici eius, et fugiant qui oderunt eum, a facie eius.
2 Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega.
Sicut deficit fumus, deficiant: sicut fluit cera a facie ignis, sic pereant peccatores a facie Dei.
3 A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti.
Et iusti epulentur, et exultent in conspectu Dei: et delectentur in lætitia.
4 Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.
Cantate Deo, psalmum dicite nomini eius: iter facite ei, qui ascendit super occasum: Dominus nomen illi. Exultate in conspectu eius, turbabuntur a facie eius,
5 Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.
patris orphanorum, et iudicis viduarum. Deus in loco sancto suo:
6 Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.
Deus qui inhabitare facit unius moris in domo: Qui educit vinctos in fortitudine, similiter eos, qui exasperant, qui habitant in sepulchris.
7 Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,
Deus cum egredereris in conspectu populi tui, cum pertransires in deserto:
8 Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.
Terra mota est, etenim cæli distillaverunt a facie Dei Sinai, a facie Dei Israel.
9 Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.
Pluviam voluntariam segregabis Deus hereditati tuæ: et infirmata est, tu vero perfecisti eam.
10 Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.
Animalia tua habitabunt in ea: parasti in dulcedine tua pauperi, Deus.
11 Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.
Dominus dabit verbum evangelizantibus, virtute multa.
12 Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.
Rex virtutum dilecti dilecti: et speciei domus dividere spolia.
13 Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.
Si dormiatis inter medios cleros, pennæ columbæ deargentatæ, et posteriora dorsi eius in pallore auri.
14 Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.
Dum discernit cælestis reges super eam, nive dealbabuntur in Selmon:
15 Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.
mons Dei, mons pinguis. Mons coagulatus, mons pinguis:
16 Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.
ut quid suspicamini montes coagulatos? Mons, in quo beneplacitum est Deo habitare in eo: etenim Dominus habitabit in finem.
17 Kola Božijih ima (sila) tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.
Currus Dei decem millibus multiplex, millia lætantium: Dominus in eis in Sina in sancto.
18 Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!
Ascendisti in altum, cepisti captivitatem: accepisti dona in hominibus: Etenim non credentes, inhabitare Dominum Deum.
19 Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.
Benedictus Dominus die quotidie: prosperum iter faciet nobis Deus salutarium nostrorum.
20 Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.
Deus noster, Deus salvos faciendi: et Domini Domini exitus mortis.
21 Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.
Verumtamen Deus confringet capita inimicorum suorum: verticem capilli perambulantium in delictis suis.
22 Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,
Dixit Dominus: Ex Basan convertam, convertam in profundum maris:
23 Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.
Ut intingatur pes tuus in sanguine: lingua canum tuorum ex inimicis, ab ipso.
24 Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.
Viderunt ingressus tuos Deus, ingressus Dei mei: regis mei qui est in sancto.
25 Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:
Prævenerunt principes coniuncti psallentibus, in medio iuvencularum tympanistriarum.
26 “Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!”
In ecclesiis benedicite Deo Domino, de fontibus Israel.
27 Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi.
Ibi Beniamin adolescentulus, in mentis excessu. Principes Iuda, duces eorum: principes Zabulon, principes Nephthali.
28 Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas!
Manda Deus virtuti tuæ: confirma hoc Deus, quod operatus es in nobis.
29 U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare.
A templo tuo in Ierusalem, tibi offerent reges munera.
30 Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve.
Increpa feras arundinis, congregatio taurorum in vaccis populorum: ut excludant eos, qui probati sunt argento. Dissipa gentes, quæ bella volunt:
31 Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu.
venient legati ex Ægypto: Æthiopia præveniet manus eius Deo.
32 Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu,
Regna terræ, cantate Deo: psallite Domino: psallite Deo.
33 Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim.
qui ascendit super cælum cæli, ad Orientem. Ecce dabit voci suæ vocem virtutis,
34 Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i (sila) njegova na oblacima.
date gloriam Deo super Israel, magnificentia eius, et virtus eius in nubibus.
35 Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!
Mirabilis Deus in sanctis suis, Deus Israel ipse dabit virtutem, et fortitudinem plebi suæ, benedictus Deus.
