Psalmi 68
1 Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj.
Þegar Guð rís á fætur þá tvístrast óvinir hans! Þeir sem hata hann flýja sem mest þeir mega.
2 Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega.
Blástu þeim burt eins og reyk í vindi! Bræddu þá eins og vax í eldi! Þannig munu óguðlegir tortímast fyrir Guði.
3 A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti.
En hinir trúuðu skulu fagna. Þeir kætist og gleðjist
4 Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.
og lofsyngi Guði! Hefjið lofsöng til hans sem ekur um á skýjunum. Nafn hans er Drottinn! Gleðjist og fagnið í nærveru hans.
5 Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.
Hann er faðir föðurlausra og verndari ekkna, hann er heilagur.
6 Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.
Hann lætur hinn einmana komast heim aftur og leiðir fanga út í frelsið á ný. Þar verður sungið og fagnað! En uppreisnarmenn skulu búa við sult og seyru.
7 Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,
Guð, þegar þú leiddir þjóð þína gegnum öræfin,
8 Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.
þá skalf jörðin og himnarnir nötruðu. Sínaífjall hneigði sig fyrir þér af virðingu og ótta – þér Guði Ísraels.
9 Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.
Þú, Guð, sendir regnskúrir yfir land þitt, hresstir það og endurnærðir.
10 Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.
Þar settist þjóð þín að. Þú gafst hinum hrjáðu heimili og skjól.
11 Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.
Drottinn lætur orð sín rætast og þegar hann talar flýja óvinirnir.
12 Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.
Konurnar sem heima eru flytja gleðifrétt: „Óvinaherinn er flúinn, þeir sem vildu eyða öllu og umturna!“Og konur í Ísrael skipta herfanginu.
13 Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.
Þær hylja sig með gulli og silfri, rétt eins og dúfan vængjum sínum!
14 Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.
Þegar Guð stökkti óvinunum á flótta þá snjóaði á Salmonsfjalli.
15 Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.
Þið voldugu Basanfjöll, þið illkleifu tindar!
16 Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.
Hvers vegna horfið þið með öfund til Síonar – fjallsins sem Drottinn hefur kosið sér til bústaðar?
17 Kola Božijih ima (sila) tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.
Með þúsundum vagna lagði Drottinn upp frá Sínaí og kom til síns heilaga musteris á Síon.
18 Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!
Hann kleif fjöllin, tók með sér fjölda bandingja og veitti viðtöku gjöfum frá mönnum, jafnvel uppreisnarmönnum. Og nú býr hann hér!
19 Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.
Lofaður sé Drottinn! Hann leiðir okkur dag eftir dag og hjálpar í öllum vanda.
20 Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.
Guð er hjálpræðisguð. Hann er alvaldur og bjargar frá dauða.
21 Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.
En óvinum sínum eyðir hann, þeim sem þrjóskast og halda áfram á glæpabraut.
22 Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,
Hann segir: „Komið!“við óvini þjóðar sinnar, þá sem fela sig til fjalla eða í hafdjúpunum.
23 Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.
Þjóð hans vill troða þá undir, ganga í blóði þeirra og gefa hundum hræ þeirra.
24 Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.
Guð, konungur minn, gengur inn til musteris síns.
25 Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:
Fremst fara söngvarar, þá hljóðfæraleikarar og stúlkur sem slá taktinn.
26 “Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!”
Allur Ísrael gleðjist með Guði, uppsprettu Ísraels á þessum hátíðardegi.
27 Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi.
Fremst fer Benjamínsætt, hún er minnst. Þá koma prinsar og öldungar Júda og síðan höfðingjar Sebúlons og Naftalí.
28 Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas!
Sýn þú, Guð, mátt þinn og styrk, því að mikla hluti hefur þú gert.
29 U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare.
Konungar jarðarinnar gefa gjafir til musteris þíns í Jerúsalem.
30 Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve.
Ávíta þú óvini okkar, Drottinn. Færðu þá hingað, sneypta og berandi skattinn! Tvístraðu þeim sem efna til ófriðar.
31 Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu.
Egyptar sendi gull og Bláland fórni höndum í lotningu til Guðs.
32 Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu,
Syngið frammi fyrir Drottni, þið konungsríki jarðarinnar, syngið honum lofgjörðarsöng,
33 Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim.
honum, Guði eilífðar, sem ekur um himininn og talar með þrumuraust svo að undir tekur.
34 Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i (sila) njegova na oblacima.
Drottinn hefur máttinn! Dýrð hans ljómar yfir Ísrael og hans voldugu verk birtast á himninum.
35 Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!
Við krjúpum fyrir honum í lotningu og ótta í musteri hans. Ísraels Guð veitir þjóð sinni mátt og megin. Lofaður sé Guð!
