Psalmi 68

1 Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj.

2 Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega.

3 A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti.

4 Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.

5 Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.

6 Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.

7 Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,

8 Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.

9 Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.

10 Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.

11 Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.

12 Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.

13 Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.

14 Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.

15 Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.

16 Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.

17 Kola Božijih ima (sila) tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.

18 Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!

19 Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.

20 Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.

21 Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.

22 Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,

23 Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.

24 Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.

25 Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:

26 “Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!”

27 Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi.

28 Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas!

29 U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare.

30 Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve.

31 Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu.

32 Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu,

33 Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim.

34 Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i (sila) njegova na oblacima.

35 Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!