< Psalmi 64 >
1 Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj.
2 Sakrij me od gomile bezakonika, od èete zloèinaca,
3 Koji naoštriše jezik svoj kao maè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane,
4 Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se;
5 Utvrðuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako æe zamke sakriti, vele: ko æe ih vidjeti?
6 Izmišljaju zloèinstva i govore: svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u èovjeka duboko je.
7 Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ih strijela iznenada.
8 Oboriæe jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe od njih.
9 Svi æe se ljudi bojati i kazivaæe èudo Božije, i poznaæe u tome djelo njegovo.
10 A pravednik æe se veseliti o Gospodu i uzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji su prava srca.