Psalmi 59
1 Izbavi me od neprijatelja mojih, Bože moj, i od onijeh, što ustaju na me, zakloni me.
Psalmus, in finem, ne corrumpas, David in tituli inscriptionem, quando misit Saul, et custodivit domum eius, ut eum interficeret. Eripe me de inimicis meis Deus meus: et ab insurgentibus in me libera me.
2 Izbavi me od onijeh koji èine bezakonje, i od krvopija saèuvaj me.
Eripe me de operantibus iniquitatem: et de viris sanguinum salva me.
3 Evo zlo namišljaju duši mojoj, skupljaju se na me silni, bez krivice moje i bez grijeha mojega, Gospode.
Quia ecce ceperunt animam meam: irruerunt in me fortes.
4 Bez krivice moje stjeèu se i oružaju se; ustani za mene, i gledaj.
Neque iniquitas mea, neque peccatum meum Domine: sine iniquitate cucurri, et direxi.
5 Ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izrailjev, probudi se, obiði sve ove narode, nemoj požaliti odmetnika.
Exurge in occursum meum, et vide: et tu Domine Deus virtutum, Deus Israel, Intende ad visitandas omnes gentes: non miserearis omnibus, qui operantur iniquitatem.
6 Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada.
Convertentur ad vesperam: et famem patientur ut canes, et circuibunt civitatem.
7 Evo ruže jezikom svojim, maè im je u ustima, jer, vele, ko æe èuti?
Ecce loquentur in ore suo, et gladius in labiis eorum: quoniam quis audivit?
8 Ali ti æeš se, Gospode, smijati njima i posramiti sve ove narode.
Et tu Domine deridebis eos: ad nihilum deduces omnes gentes.
9 Oni su jaki, ali ja na tebe pogledam, jer si ti Bog èuvar moj.
Fortitudinem meam ad te custodiam, quia Deus susceptor meus es:
10 Bog, koji me miluje, ide preda mnom, Bog mi daje bez straha da gledam neprijatelje svoje.
Deus meus misericordia eius praeveniet me.
11 Nemoj ih pobiti, da ne bi zaboravio narod moj; raspi ih silom svojom i obori ih, Gospode, branièu naš,
Deus ostendit mihi super inimicos meos, ne occidas eos: nequando obliviscantur populi mei. Disperge illos in virtute tua: et depone eos protector meus Domine:
12 Za grijeh usta njihovijeh, za rijeèi jezika njihova; nek se uhvate u oholosti svojoj za kletvu i laž koju su govorili.
Delictum oris eorum, sermonem labiorum ipsorum: et comprehendantur in superbia sua. Et de execratione et mendacio annunciabuntur
13 Raspi u gnjevu, raspi, da ih nema; i neka poznadu da Bog vlada nad Jakovom i do krajeva zemaljskih.
in consummatione: in ira consummationis, et non erunt. Et scient quia Deus dominabitur Iacob: et finium terrae.
14 Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada.
Convertentur ad vesperam, et famem patientur ut canes: et circuibunt civitatem.
15 Neka tumaraju tražeæi hrane, i ne nasitivši se neka noæi provode.
Ipsi dispergentur ad manducandum: si vero non fuerint saturati, et murmurabunt.
16 A ja æu pjevati silu tvoju, rano ujutru glasiti milost tvoju; jer si mi bio obrana i utoèište u dan nevolje moje.
Ego autem cantabo fortitudinem tuam: et exaltabo mane misericordiam tuam. Quia factus es susceptor meus, et refugium meum, in die tribulationis meae.
17 Silo moja! tebi æu pjevati, jer si ti Bog èuvar moj, Bog koji me miluje.
Adiutor meus tibi psallam, quia Deus susceptor meus es: Deus meus misericordia mea.
