Psalmi 58

1 Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi èovjeèiji?

Kumutungamiri wokuimba namaimbiro okuti, “Musaparadza.” Pisarema raDhavhidhi. Rwiyo rweMikitami. Ko, imi vatongi munotaura mukururama here? Munotonga pakati pavanhu nokururamisira here?

2 Ta, bezakonja sastavljate u srcu, meæete na mjerila zloèinstva ruku svojih na zemlji.

Kwete, munofunga kusaruramisira mumwoyo menyu, uye maoko enyu anomanikidza panyika.

3 Od samoga roðenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreæi laž.

Kunyange kubvira pakuberekwa, vakaipa vanofamba mukutsauka; kubva mudumbu ramai, vakaipa uye vanoreva nhema.

4 U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje,

Uturu hwavo hwakaita souturu hwenyoka, vakafanana nemhakure yadzivira nzeve dzayo,

5 Koja ne èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu u vraèanju.

isingateereri maimbiro enʼanga kunyange zvazvo achiimba nouchenjeri hukuru.

6 Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij èeljusti lavovima, Gospode!

Vhunai mazino mumiromo yavo, imi Mwari; bvisai, imi Jehovha, mazino marefu eshumba!

7 Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene.

Ngavatsakatike semvura yapera kuerera; pavanowembura uta, miseve yavo ngaigomare.

8 Kao puž, koji se rašèinja, neka išèile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca.

Vafanane nehozhwa inonyakatika painofamba, kufanana negavamwedzi, ngavarege kuona zuva.

9 Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor.

Hari dzenyu dzisati dzanzwa kupisa kweminzwa pamoto, ingava minyoro kana yakaoma, vakaipa vachakukurwa.

10 Obradovaæe se pravednik kad vidi osvetu, opraæe noge svoje u krvi bezbožnikovoj.

Vakarurama vachafara pavachatsivirwa, pavachashambidza tsoka dzavo muropa ravakaipa.

11 I reæi æe ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji!

Ipapo vanhu vachati, “Zvirokwazvo vakarurama vachiri kungowana mubayiro; zvirokwazvo Mwari ariko anotonga nyika.”