< Psalmi 58 >
1 Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi èovjeèiji?
Kuom jatend wer. E dwol mar “Kik iketh gik moko.” Miktam mar Daudi. Un jotelo, bende uwuoyo gi adiera? Bende ungʼado bura moriere tir e dier ji?
2 Ta, bezakonja sastavljate u srcu, meæete na mjerila zloèinstva ruku svojih na zemlji.
Ooyo, uchano mayo ji ratiro magi e chunyu, kendo lwetu chano kelo dhawo e piny.
3 Od samoga roðenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreæi laž.
Joma timbegi richo chako lal ae nywolgi; gin jo-jendeke kendo gin jo-miriambo aa nywolgi.
4 U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje,
Kwiri margi chalo gi kwich thuol, chalo gi kwich thuond rachier ma tege oyienyo,
5 Koja ne èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu u vraèanju.
ma kata ja-bochne wuone to ok owinji, kata bed ni ja-bochneno olony machal nadi.
6 Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij èeljusti lavovima, Gospode!
Muk lekegi ei dhogi, yaye Nyasaye, yiech kwiri mag sibuoche oko, yaye Jehova Nyasaye!
7 Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene.
Mi gilal nono ka pi mamol; ka giywayo atungegi to mi asernigi obed madik.
8 Kao puž, koji se rašèinja, neka išèile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca.
Mana kaka ndach kamnie maleny nono, kendo mana kaka nyathi monywol kosetho, mad kik gine wangʼ chiengʼ.
9 Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor.
Kapok agulni magi ochako winjo liet mach, bed ni en mach mabebni kata maliel mos, to joma timbegi richo ibiro ywe oko.
10 Obradovaæe se pravednik kad vidi osvetu, opraæe noge svoje u krvi bezbožnikovoj.
Joma kare biro bedo mamor kichulonigi kuor, ka giniluok tiendegi e remb joma timbegi richo.
11 I reæi æe ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji!
Eka ji nowach niya, “Kara en adier ni joma kare pod yudo pok; kara nitie Nyasaye mangʼado bura ne piny.”