Psalmi 57
1 Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje.
Psalmus, in finem, ne corrumpas, David in tituli inscriptionem, cum fugeret a facie Saul in speluncam. Miserere mei Deus, miserere mei: quoniam in te confidit anima mea. Et in umbra alarum tuarum sperabo, donec transeat iniquitas.
2 Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini;
Clamabo ad Deum altissimum: Deum qui benefecit mihi.
3 Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju.
Misit de caelo, et liberavit me: dedit in opprobrium conculcantes me. Misit Deus misericordiam suam, et veritatem suam,
4 Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar.
et eripuit animam meam de medio catulorum leonum: dormivi conturbatus. Filii hominum dentes eorum arma et sagittae: et lingua eorum gladius acutus.
5 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
Exaltare super caelos Deus: et in omnem terram gloria tua.
6 Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.
Laqueum paraverunt pedibus meis: et incurvaverunt animam meam. Foderunt ante faciem meam foveam: et inciderunt in eam.
7 Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.
Paratum cor meum Deus, paratum cor meum: cantabo, et psalmum dicam.
8 Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano.
Exurge gloria mea, exurge psalterium et cithara: exurgam diluculo.
9 Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima.
Confitebor tibi in populis Domine: et psalmum dicam tibi in gentibus:
10 Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
Quoniam magnificata est usque ad caelos misericordia tua, et usque ad nubes veritas tua.
11 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
Exaltare super caelos Deus: et super omnem terram gloria tua.
